Armagedonske bitke

i popeli se na to mjesto gdje je Krist naš Bog doživio Preobraženje.
Dok smo boravili na tome mjestu, ljudi su dolazili iz Ramle i Jeruzalema
da se pokore našem carskom veličanstvu, tražeći od nas milost.
Zatražili su da nad njima postavimo zapovjednika, i postali su naši
vazali, zaklinjući se da će nam služiti; sve što su zatražili mi smo
doista i učinili. Također smo imali namjeru osloboditi grob Krista
našega Gospodina iz ruku muslimana. Uspostavili smo vojne zapovjednike
u svim područjima koja su nam se pokorila i postala vazalima
našem carskom veličanstvu; to su bili Baisan (zvan Decapolis,
Genesareth i Acre (također zvan Ptolemais, Aka), a oni su se pismeno
obvezali plaćati danak neprestano iz godine u godinu i služiti nam.
Otišli smo prema Cezareji, koja je na obali velikoga Sredozemnoga
mora, i oni su se također pokorili i došli pod našu vlast.
Osvajanje Jizreelske doline, koje je izvršio bizantski car Ivan I
Cimisko i njegova vojska 975. jedan je od 21 sukoba
tijekom proteklih 4000 godina u kojemu je barem jedna strana
stvarno živjela ili je bila smještena u Jizreelskoj dolini. U 15
od 21 slučaja, napadačka snaga, kao što je Ivanova
bizantska vojska, izašla je kao pobjednik. Jedine strane koje su se
uspješno obranile od svojih napadača bile su Biridije iz Megida u
14.-om stoljeću pr. Kr., Gideon iz Ophraha (moderne Afule) u
11.-om stoljeću pr. Kr. i, ko što ćemo vidjeti u 7. i 9. poglavlju,
muslimani na brdu Tabor 1217. po Kr. i Izraelci iz kibuca Mishmara
Haemeka 1948., te u zračnom stožeru Ramat David 1967. i 1973.
Zašto napadačka snaga obično pobijedi? Je li lakše pripremiti
dobar napad nego djelotvorno obranu? Pruski general i voj. strateg
iz 19.-og st. Carl von Claussewitz dao je mogući odgovor
izjavljujući, "Doduše, napadač često odlučuje o ratu prije nego nevini
branitelj, i ako uspije svoje pripreme zadržati dovoljno tajnim,
on može zateći svoju žrtvu. To je moglo biti točno za nekoliko
bitaka u Jizreelskoj dolini, kao što su pohodi Pepija I, Amenhotepa
II, Šešonka I (Šišaka), Ivana I Cimiska i Saladina. Ali možda je još
važnije ono na što je Claussewitz rekao:
Prednost koju posjeduje napadač je ta, da je on slobodan udariti na
bilo koju točku uzduž crte obrane, i to punom snagom. ... Za napadača
lakše je opkoliti cijelu protivnu snagu i odsjeći je nego što je