Armagedonske bitke

7. POGLAVLJE
Dolazak križara
Takvo je, dakle, bilo stanje u kraljevstvu, dok se u međuvremenu
veći dio vojske okupio u Seforiji. Tijekom toga vremena Saladin
je, nakon mnogo savjetovanja, pozvao svoje snage iz zemalja s
onu stranu Eufrata i sa svom konjicom koju je mogao okupiti iz
svih izvora prešao granice kraljevstva, na čelu velikoga mnoštva
naoružanoga do zuba.
— Vilim od Tira
Da ste bili tamo vaše bi noge bile uprljane krvlju ubijenih do
gležnja. Što više da kažem? Nijednome od njih nisu dopustili
da živi. Nisu štedjeli ni žene ni djecu" - tako je pisao
Fulcher od Chartresa, opisujući zauzeće Jeruzalema tijekom Prve
križarske vojne 1099. g. Priča o pozivu Pape Urbana II 1096. na
križarsku vojnu da se Sveta Zemlja spasi od muslimana i o kasnijoj
povijesti slijedećih križarskih vojni u toj zemlji od 1099. do 1291.
dobro je poznata, a povjesničari su je vrlo dobro dokumentirali. Megido
i Jizreelska dolina prvi su put postali aktualni oko jedno desetljeće
nakon uspjeha Prve križarske vojne, kada su muslimani započeli
s nizom protunapada s ciljem da preotmu Svetu Zemlju od križara.
Prvi vojskovođa bio je Maudud iz Mosula, koji je poveo četiri
odvojena pohoda početkom dvanaestoga stoljeća. Njegov napad godine
1113. prvi je put pogodio Jizreelsku dolinu.
Tijekom tog posljednjeg od četiri Maududova pohoda, on se povezao
s Tughtiginom iz Damaska, koji je imao problema s križarskim
napadima na njegove zemlje. Te udružene muslimanske vojske prvi
su put krenule niz istočnu stranu jezera Tiberias, gdje su susrele i porazile
kralja Baudouina i njegovu križarsku vojsku u bitci blizu al-
Sanabre 28. 06. 1113. Baudouin je izgubio tisuću i dvjesto pješaka