Helsinška povelja 135-136, januar-februar 2010.

21
helsinška povelja
januar – februar 2010
Balkan i evropski izazovi
liberalizaciji viznog režima i za Ratka Mladića, hladno
odgovorio: „Bosna i Hercegovina je izgubila isuviše
vremena na nacionalistički diskurs umjesto da
se fokusira na ispunjavanje uslova za uključivanje u
evropske integracije.“ 3
Zbog ovakve odluke trijumfovao je zapravo dominantni
nacionalistički diskurs ali su Ollie Rehn i
evropski zvaničnici to potpuno zanemarili. Tradicionalni
diplomatski pristup „mrkve i štapa“ ovaj put
nije ispunio svoju svrhu. Smisao nagrade i kazne
izgubljen je zbog toga što je primijenjen na osnovu
generalizacije u ocjenama „nacionalističke retorike“
i osude „nacionalističkih lidera“, a bez imenovanja
onih koji su bili stvarni uzrok blokade. Priznanje
je stiglo u izvještaju Evropske komisije, u kojem
je navedeno da je upravo zlupotreba „entitetskog
glasanja“ od strane većine parlamentaraca iz Republike
Srpske dovela do blokade u usvajanju zakona
koji su bili neophodan uvjet za liberalizaciju viznog
režima. 4
Po istom uzorku kao i odluka o viznom režimu
– a to je nerazumijevanje suštine mrkve i štapa u
bosanskohercegovačkom kontekstu, donesena je i
odluka da BiH ne dobije MAP u decembru 2009. Bilo
je to svojevrsno iznenađenje, jer je BiH odlučila aplicirati
za MAP tek nakon vrlo ohrabrujućih signala
iz Brisela da će odgovor na aplikaciju biti pozitivan.
Naime, BiH već dvije godine pravi korake prema MAP
članstvu ali je vrlo precizno ohrabrenje iz Brisela –
prije svega od strane američkih diplomata, počelo
stizati tek sredinom 2009. Željko Komšić, predsjedavajući
Predsjedništva BiH, 2. oktobra 2009. zvanično
predaje aplikaciju.
No paralelno sa aplikacijom za MAP započinje i
prvo ozbiljno testiranje multilateralne diplomatske
doktrine novog američkog predsjednika Baracka
Obame u vidu američko-evropske incijative da organ-
iziraju razgovore o ustavnim promjenama u bazi
Butmir.
Ova inicijativa je bila zamišljena i kao pokušaj
da se u praksi materijalizira retorika iz posjete
potpredsjednika SAD-a Josepha Bidena koja je
sredinom maja 2009. na velika zvona najavljivala
podršku američke politike za integraciji Zapadnog
Balkana u euroatlantsku zajednicu. 5
Nema sumnje da je interese
bosanskohercegovačkih političkih elita veoma
teško usaglasiti, ali su dvojica pregovarača, zamjenik
američkog državnog sekretara, James Steinberg
i švedski ministar vanjskih poslova, Carl
Bildt, doživjeli i lični profesionalni fijasko – prije
svega, zbog loše pripreme pregovora. Dva propala
razgovora u Butmiru koja su dodatno udaljila
ionako razjedinjene političke lidere, pokazala
su da pregovarači ovakvoj vrsti multilateralnih
diplomatskih napora moraju mnogo ozbiljnije
pristupati.
Nakon najave pregovora, očekivanja u javnosti
bila su toliko velika da se u diplomatskim kuloarima
Stainberg poredio sa Richardom Holbrookom, a baza
Butmir sa bazom u Daytonu. Međutim, tok pregovora
je vrlo brzo pokazao da ovakva poređenja nisu imala
neutemeljenje u stvarnosti. Richardu Holbrooku
se u retrospektivi ima mnogo toga zamjeriti, ali ne i
to da je zanemario svoju domaću zadaću neophodnu
za pripremu pregovora. Posebno ne da se u pripremi
pregovora oslanjao na Carla Bildta. Refleksije
dva butmirska fijaska direktno su se reflektirale na
promjenu američkog raspoloženja u vezi sa BiH aplikacijom
za MAP. Zapravo, diplomatski izvori tvrde
da je priča oko propale MAP aplikacije najdirektnije
povezana sa sujetom Jamesa Steinberga.
Sastanak koji je 3. i 4. decembra održan u Briselu
i na kojem se o sudbini Bosne i Hercegovine
3 Eldin Hadžović, „Ratku Mladiću ne treba viza za EU!“, Dani, br.
632, 24.7.2009., Sarajevo
4 Navedeno prema, Senad Pećanin, „Grči dobrovoljac“, Dani, br.
644, 16.10.2009.
5 Vice President Joe Biden, „Address to the Parliament of Bosnia
and Herzegovina“, May 19, 2009. (http://www.whitehouse.gov/
the_press_office/Prepared-Remarks-Vice-President-Joe-Biden-
Addresses-Parliament-of-Bosnia-and-Herzegovina/, pristupljeno
20.2.2010)