Helsinška povelja 135-136, januar-februar 2010.
Helsinška povelja 135-136, januar-februar 2010.
Helsinška povelja 135-136, januar-februar 2010.
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
59<br />
helsinška <strong>povelja</strong><br />
<strong>januar</strong> – <strong>februar</strong> 2010<br />
sport i propaganda<br />
novosadska Vojvodina, Rijeka... Zato su ti plasmani<br />
popularnih „roimantičara“ (mada stariji Beograđani<br />
pamte i nadimak „klomferi“) bili izuzetno dostignuće,<br />
što je Petra Borotu i dovelo u Partizan, gde<br />
je u sezoni 1977/78 postavio rekord u branjenju u<br />
jugoslovenskoj ligi od 18 klubova: primio je samo<br />
19 golova, u jesen devet, u proleće deset. Partizan<br />
je osvojio titulu prvaka Jugoslavije sa 54 boda, pri<br />
sistemu dva boda za pobedu, jedan za nerešeno,<br />
što je rekordan broj osvojenih bodova u toj ligi.<br />
S Borotom na golu Partizan je te godine oba<br />
puta pobedio Crvenu zvezdu (ukupno je je bilo 6:3),<br />
koja je godinu dana kasnije sa maltene istim timom<br />
stigla do finala Kupa UEFA. To je bila jedina titula<br />
prvaka koju je Borota osvojio, jer je u londonskom<br />
Čelziju (u koji je 1979. godine mnogo pre „ere<br />
Romana Abramoviča“ prešao za samo 70.000 funti)<br />
branio u sezoni kad se taj klub borio za opstanak<br />
i potom igrao u drugoj engleskoj ligi. U toj drugoj<br />
sezoni Borota je propustio samo jednu utakmicu<br />
i Čelzi je završio na četvrtom mestu, a popularnost<br />
Borote kod navijača nikad nije dolazila u pitanje.<br />
Stalno je radio stvari koje su ih oduševljavale,<br />
a svaki gol Čelzija je proslavljao sa navijačima<br />
iza svog gola. Kad su navijači na jednoj utakmici<br />
besni uleteli u teren Borota im se pridružio. Često<br />
je driblao protivničke igrače do polovine svog terena,<br />
tako je i primio jedini gol na utakmici protiv Votforda<br />
sa 30 jardi (jedan jard – 91,44 cm). Dovodio<br />
je trenere do ludila, jer je posle uspešne intervencije<br />
imao običaj da baca loptu na prečku od gola i da<br />
se tako igra sa živcima navijača i saigrača. U sezoni<br />
1980/81 Čelzi je u 22 susreta postigao gol samo na<br />
tri, ali je Borota uspeo da sačuva netaknutu mrežu<br />
na čak 16 susreta, pa je te godine proglašen za Čelzijevog<br />
igrača godine.<br />
Iz tog perioda je i legenda kako je Petru Boroti,<br />
nakon što je na golu Čelzija na nekoj utakmici odbranio<br />
penal, s glave kačket odleteo u mrežu, a on, s loptom<br />
pod pazuhom, ušao u prostor iza linije, uzeo kačket,<br />
i tako sam sebi dao gol. Ta je priča išla od usta<br />
do usta kao narodna pesma, pa je čak i ovekovečena<br />
u filmu Radivoja Andrića „Kad porastem biću kengur“<br />
(2004. godine ). „Jedino što u FC Chelsea nema<br />
žive duše da to potvrdi. Jer sam jutros zvao i u London,<br />
arhivistiku Abramovićeva kluba. U Londonu mi<br />
uljudno vele da za takav slučaj nisu čuli, da toga na<br />
snimcima tekmi FC Chelsea nema, a da ima svašta i<br />
svačega drugog jelda, no takva nam se stvar, da mi<br />
znamo, vele, još desila nije, a da se desila, nama ne bi<br />
promakla, ne samo nama, već ni drugima u Engleskoj“<br />
– napisao je u već pomenutom tekstu Sinan<br />
Gudžević.<br />
Činjenica je da je nešto u tom stilu početkom<br />
osamdesetih godina prošlog veka objavljeno<br />
u ovdašnjoj štampi, pa je kasnije i demantovano,<br />
tako da ova legenda može da posluži samo<br />
kao dobar dokaz da su demanti i ispravke zaista<br />
„sakupljanje perja u jastuk na košavi“. U ova<br />
moderna vremena to postaje sve opasnije, jer se<br />
određeni „podaci“ i „informacije“ bez ikakve rezerve<br />
uzimaju i kopiraju kao pouzdane činjenice, u<br />
čemu naročito prednjači nova generacija „gugl –<br />
mobl“ propagandista. Dva podatka sa interneta<br />
plus jedan usput telefonski razgovor – od toga se<br />
uglavnom sastoje propagandistička „istraživanja“<br />
i prilozi, jer se „nema vremena“ za ozbiljniji posao,<br />
slaganje i vrednovanje podataka, razgovore sa<br />
svedocima, povezivanje činjenica...<br />
Zato nije čudno što čak ni smrt tako zanimljive<br />
i kontroverzne ličnosti, sa bogatom ličnom i<br />
sportskom biografijom, kakav je bio Petar Borota<br />
nije nikog podstakla da napravi makar jedan ozbiljan<br />
tekst ili prilog sa radnim naslovom „I legende<br />
su ljudi“. Ostaje nada da će, kad ovih dana<br />
budu „saopšteni mesto i vreme sahrane“ to učiniti<br />
makar neko od nas, starijih.