Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

Moj je prijatelj liječnik - ortoped iz Austrije, s kojim sam imala već prije nekoliko intervjua, dobio dozvolu odSvamija da radi u Općoj bolnici u Puttaparthiju. Liječnici iz bolnice su ga uputili da napiše Svamiju pismo izamoli ga za dozvolu da volontira u bolnici, te da priloži svoju fotografiju i opis svoje kvalifikacijeortopedskog kirurga.Dr Alredgi je u srijedu 30. srpnja na jutarnjoj konzultaciji kod Svamija u 5 sati ujutro predao njegovo pismoSvamiju i On je odobrio da radi u bolnici do 14. kolovoza kad je bio dan našeg povratka. Svakodnevno jeišao u bolnicu nakon jutarnjeg daršana i završavao izmeñu 12 i 13 sati, ovisno o broju pacijenata. Popodneje radio od 14,30 do 16 sati i u Kulvant Hall je dolazio izmeñu daršana i bhajana. Već za nekoliko danadobio je dozvolu da s liječnicima sjedi na verandi gdje ga je uskoro Svami oslovio upitavši ga kad odlazikući te mu je obećao da će ga pozvati prije nego ide kući.Mi smo bili grupa od najprije 9 a zatim 7 poklonika iz Austrije i Hrvatske koja se svakog dana sastajalanakon popodnevnih bhajana u parku. Otpjevali bismo zajedno 9 puta Gayatri mantru i razgovarali oaktualnim dogañanjima kao na primjer predavanju Tulsidasa ili Kumara, o Poruci dana ili smo izmjenjivaliiskustva o knjigama koje smo tamo čitali.Tako je došao 12. kolovoza (tu bih željela kratko primijetiti da sam do sada imala 4 puta intervju 12.kolovoza) a ove godine se ponovila vrlo slična situacija kao 1997. kad sam ujutro bila na Omkaru iSuprabatamu u hramu, nakon čega sam izvukla zadnji red za ulazak u Kulwant Hall. Sa svog mjesta samjedva vidjela svog prijatelja iz Austrije koji se dignuo na verandi i podigao jedan prst, što je značilo da snjim na intervju ide samo njegova supruga. Ušli su u sobu za intervju, daršan muzika je prestala, a ja samsi tražila bolje mjesto za bhajane, kad je moj prijatelj istrčao iz sobe za intervju i pokazao znak OM koji jeoznačavao našu grupu. Začula sam Majin glas koji me dozivao da smo i mi pozvani na intervju. Potrčalasam što sam brže mogla do vrata sobe za intervju, a kad smo ušli voljeni Gospod je upravo podijelio vibhutiženama. Podijelili smo vibhuti meñu sobom tako da su ga i muški dobili iz ruke indijske liječnice koja živi uSAD-u. Osim nje na intervjuu je bio i jedan stariji indijski par koji je Svami odmah pozvao u manju prostorijuna privatni razgovor. Naša se grupa sastojala od tri člana iz Austrije (mog prijatelja liječnika, njegovesupruge i još jednog dugogodišnjeg Svamijevog poklonika koji je inače bio u invalidskim kolicima, no naintervju je “dotrčao” zaboravivši da je danima bio vezan uz kolica). U našoj hrvatskoj grupi nas je biločetvero: Maja, Borna, Ninoslav i ja. Prvo pitanje koje je Svami postavio nakon povratka iz manje prostorijebilo je: Odakle ste? Moj prijatelj iz Austrije je rekao da dolazi iz Austrije, a Borna i Ninoslav su odgovorilida dolaze od Svamija, no Svami nije bio zadovoljan tim odgovorom pa je upitao Ninoslava odakle dolazinjegovo fizičko tijelo. Na njegov odgovor iz Hrvatske Svami je klimnuo glavom i pomno ga promatrao.Slijedeće je pitanje bilo: Kad odlazite? Dok smo odgovarali Svami nas je svakog pojedinačno promatrao imoj je dojam da nas takvim jednostavnim pitanjima želi smiriti i riješiti bilo kakve treme pred Njim, ali izagledati se dobro u našu dušu.Tu je Svami izveo malu igru s Ninoslavom upitavši ga da li se vraća drugog osmog. To se je nekoliko putaponovilo, a Svami je tim pitanjem pokazao svoje sveznanje. Naime po povratku u Hrvatsku u putovnici jeotkrio da je umjesto izlaznog pečata na 02.08. bio udaren ulazni pečat. To je bila sasvim neznatna greškakoju vjerojatno nije zamijetio čak niti carinski službenik, no ipak ona nije promakla Svamijevoj moćiopažanja. Doista, ima li išta što Bogu nije poznato?Odmah zatim je uslijedilo pitanje: Jeste li kršćani? Moj prijatelj liječnik je rekao da je kršćanin ali da neprakticira tu religiju, Borna je odgovorio da je Svamijev poklonik, Ninoslav je rekao da je kršten no da jeSvamijev poklonik, a Maja je rekla da nije krštena. Ja sam vrlo odlučno rekla da sam kršćanka, na što seSvami nasmiješio i rekao: Good girl (dobra djevojka). Nakon toga je ponovno upitao Bornu da li jekršćanin i nakon što je on potvrdno odgovorio rekao je zadovoljno: Good boy (dobar dječak).U slijedećem trenutku Svami je već vršio onaj poznati pokret rukom i iz nje se odmotao prekrasni zlatnilančić s velikim zlatnim križem. Stavio ga je oko vrata mom prijatelju liječniku s riječima: Isus je na križu!(iako lik Isusa nije vidljiv na križu). Svami me je prvo upitao kako mi je majka, što se dogodilo po prvi puta usvim intervjuima koje sam imala. Odgovorila sam da je imala moždani udar i da nije baš dobro, no ono štotad nisam znala je bilo da joj je pozlilo dok sam ja bila u Indiji i da je pala na stepenicama, no Njegovomzaštitom nije ništa slomila, iako je žena s navršenih 80 godina. Da bih stvarno shvatila da je to bila Njegovazaštita, doživjela sam po povratku kući da je moja susjeda, koja je mnogo mlaña od moje majke, palaispred naše kuće na travnjaku i slomila ruku te dobila gips koji je morala nositi preko 6 tjedana.Tad me je Svami upitao kako su moja djeca? Držala sam u rukama sliku svojih unuka koju sam podigla daMu je pružim no On je rekao: Ne tvoja unučad već djeca, kako su? Upitala sam ga misli li na mog sina, aOn je klimnuo glavom pa sam tad rekla da puno radi da prehrani obitelj. Svami je upitao što radi, a ja samrekla da radi na kompjutorima i zamolila ga da blagoslovi i čuva njega i njegovu obitelj. Svami je to učinio.Kasnije u manjoj prostoriji držao je i sliku moje unučadi u rukama i sve ih blagoslovio. Tek kasnije uZagrebu razmišljajući o Svamijevom pitanju došla sam do zaključka da je kad me upitao kako su moja14