L: Šupalj je… i na njegovom kraju je svjetlosni krug.N: U redu, što se dogaña poslije?L: Osjećam privlačnu silu… Valjda trebam proći kroz tunel… To i radim. Sada je više siv nego taman, jer sesvjetlosni krug širi ispred mene.N: Neka se svjetlosni krug raširi u potpunosti ispred tebe i onda nastavi da opisujueš što ti se dogaña.L: Krug je narastao… I sada sam izvan tunela. Ispred mene je svijetlo… i kao lagana izmaglica. Prolazimkroz nju. Tako je tiho. Ja sam u prostoru ispunjenim duhovima.N: Imaš li neki drugi osjećaj u ovom momentu?L: Osjećam moć misli oko mene. Misli <strong>ljubavi</strong>… prijateljstva… simpatije… Kao da drugi čekaju na mene.N: Imaš li osjećaj sigurnosti ili straha?L: Nisam prestrašen. U tunelu sam bio nekako dezorijentiran. Da, osjećam se sigurno. Svjestan sam da domene dopiru misli koje me smiruju. Čudno je, ali mislim da svi znaju ko sam i zašto sam sada ovdje.N: Imaš li nekih dokaza oko sebe?L: Ne, ali to osjećam… harmoniju misli svuda oko sebe.N: Možeš li vidjeti Zemlju uopće? Da li je ispod tebe?L: Možda i jeste, ali je nisam vidio od ulaska u tunel. Osjećam se još uvijek vezan za Zemlju, ali znam dasam sada na drugom mjestu.Tunel o kome pacijenti govore su vrata na putu u duhovni svijet. Većina rezonira da nisu mrtvi, već da sujednostavno napustili zemaljsko tijelo koje je fizički potrošeno.Prema svjedočanstvima pacijenata, za neke duše sve je novo i interesantno, dok je za većinu njihuobičajena reakcija:”Divno, ponovo sam kod kuće.”Ukoliko je duša traumatizirana nekim “nedovršenim zemaljskim obavezama” obično je prvo biće koje jedočeka njegov vodič. Ovi visokorazvijeni duhovni entiteti su spremni da prime inicijalne frustracije kojeobično prate prijevremenu smrt.Većina pacijenata ističe da su prva bića u duhovnom svijetu koje susreću njihovi personalni vodiči.Meñutim, ponekad nas prvi dočekaju naši idealni duhovni parovi (soulmates).Duhovni svijet se ne sastoji od duša koje besciljno lebde po bezgraničnom prostoru. Naprotiv, dušepripadaju svojim primarnim grupama koje broje od tri do dvadeset pet duša. Prosječan broj je 15. Ovaj jeunutrašnji krug najčešće ujedinjen za čitavu vječnost. Duše koje slično misle, na istom su duhovnom nivoui imaju iste ciljeve, daju podršku jedni drugima i često izabiru da žive jedni sa drugima tijekom života naZemlji. Uloge koje najčešće uzimaju su da žive kao bliski članovi obitelji ili najbolji prijatelji.Obično su u istom grozdu braća, sestre i najbliži prijatelji, a ne, na primjer, roditelji. Naravno, roditelji imajusvoju vrlo važnu ulogu. Oni nas dočekaju na duhovnim vratima nakon smrti. Oni predstavljaju putokaz koddobre ili loše karme. Ali, na naš individualni razvoj više utječu izabrani bliski prijatelji, bračni partneri ilibraća.I onda doñe dan kada duša ponovo mora napustiti komfor duhovnog svijeta i načiniti još jedan put premaZemaljskom svijetu.Ova odluka nije lagana. Treba napustiti svijet mudrosti i totalne slobode… u zamjenu za surovi svijet ukojem ljudsko tijelo diktira svoje mentalne i fizičke zahtjeve.Duše imaju slobodu da odluče kada, gdje i tko da budu u fizičkom životu. Neke duše provode manje<strong>vremena</strong> u duhovnom svijetu želeći na taj način ubrzati svoj razvoj.Naši duhovni vodiči igraju nezaobilaznu ulogu u ovom procesu. I ne samo oni. Kao što smo imali intervjunakon fizičke smrti tako imamo i intervju s duhovnim savjetnicima o našoj spremnosti za ponovno roñenje.Slučaj koji slijedi iz knjige Michael Newtona ilustrira tipičnu duhovnu scenu sa dušom na nižem stupnjurazvoja.Dr.Newton: Kada si prvi put shvatila da ćeš se vratiti na Zemlju?Pacjentica M: Nježan glas mi se obratio riječima: Vrijeme je, slažeš li se?N: Tko je taj glas?M: Moj vodič. Neke od nas oni moraju pogurati kada misle da smo spremni.N: Slažeš li se da si spremna za povratak na Zemlju?M: Da, mislim da jesam. Pripremala sam se za to. Ali će moje učenje na Zemlji potrajati jako dugo mjerenozemaljskim godinama prije nego što završim.N: Da li si mogla ne ići?M: Pa, jesam, ali instruktori imaju svoj način da nas ohrabre kada je vrijeme za to. Bez življenja u tijelu,učenje traje duže.N: Ima li slučajeva kad duše insistiraju da se vrate odmah na Zemlju nakon fizičke smrti?M: Ima, ali oni ubrzo shvate da je potrebno vrijeme za odmor i analizu.N: Kada si spremna na novu inkarnaciju, što radiš?56
M: Kada se ja i moj vodič složimo da je vrijeme, onda pošaljem poruke koordinatorima.N: Ko su oni? Zar tvoj duhovni vodič ne sreñuje sve stvari oko inkarnacije?M: Ne baš. On razgovara s „ koordinatorima“ koji nam asistiraju u pregledu različitih životnih mogućnosti uPrstenu.N: Što je Prsten?M: Tamo odlazim. Zovemo ga Prstenom sudbine.N: Opiši ga.M: Kružan… koncentrirana energetska sila… vrlo intenzivna svjetlost. Usisava me unutra.N: Bojiš li se?M: Ne, ovdje sam bila toliko puta do sada.N: Nastavi s opisom Prstena.M: Okružen je s ekranima… koji postaju prepuni trodimenzionalnih slika, u boji, zvuku i pokretima.N: Kakva je tvoja reakcija?M: Promatram životne panorame… mjesta… ljude. Hej, pa ja znam ovaj grad!N: Što vidiš?M: New York.N: Da li si tražila da ideš tamo?M: Razgovarali smo o toj mogućnosti… Ali, grad je izmijenjen… više zgrada, auta, i strašno je bučan.N: Što radiš slijedeće?M: Prolazim kroz različite vremenske periode i promatram životne scene.N: Zašto to radiš?M: Skeniram osnovne životne točke… mogućnosti… dogañaje.N: I dalje?M: Zaustavljam pojedine scene kako bih mogla ući u njih.N: Što? Znači li to da ti postaješ dio te scene?M: Da, imam direktan upliv u akciju.N: Na koji način? Da li postaješ osoba u dogañaju ili ti duša lebdi iznad njihovih glava?M: Oboje. Mogu iskusiti život kao svi ostali učesnici. A mogu ih samo promatrati iz bilo kog ugla.N: Dakle, možeš se kretati kroz vrijeme, u prošlost i budućnost te ulaziti i izlaziti iz pojedinih scena?M: Tako je. Ali samo dok sam u Prstenu sudbine.N: Ali, ako možeš vidjeti i prošlost i budućnost, u čemu je svrha novih života kada je budućnost većpoznata?M: Bojim se da ne shvaćaš svrhu <strong>vremena</strong>. Život je kondicionalan, vjerojatan. Nama se ne prikazuju svimogući završeci. Dijelovi života su skriveni od nas.N: U čemu je svrha Prstena sudbine?M: Prsten nam pruža različite živote na izbor. A tijekom života na Zemlji mi tražimo rješenja za ove izazove.N: Prije tvog dolaska u Prsten sudbine da li si razgovarao sa svojim vodičem o gradu u kome ćeš sepojaviti?M: Donekle. Vodič i ja smo govorili kako sam umro mlad u prošlom životu, a ja sam želio da se vratim uovaj dinamičan grad i studiram muziku.N: Da li si s njim razgovarao o drugim dušama, tvojim prijateljima, koji bi takoñer mogli da se inkarniraju stobom?M: Naravno, to je dio cijelog procesa. Svi smo o tome razgovarali i kako ćemo organizirati okolinu u kojojćemo živjeti.N: Da li možete izabrati bilo koji dio Planeta gdje ćete se ponovno pojaviti?M: Mogućnosti su otvorene… ali to zavisi i od fizičkih tijela koja su na raspolaganju.N: Pa ako si htio da studiraš muziku, zašto nisi izabrao, recimo, Pariz?M: Nije mi bilo ponuñeno tijelo u Parizu.N: Nego?M: Los Angeles, Buenos Aires i Oslo.N: I?M: Ne sviñaju mi se, mada je bila jedna obećavajuća djevojčica u Los Angeles-u. Moj izbor je New York.N: Detaljnije?M: U New York-u imam izbor izmeñu dva tijela. Ipak ću se odlučiti za krhkog dječaka, vrlo talentiranog, saroditeljima koji nemaju problema sa novcem i koji će me podržavati…N: Novac je važan?M: Znam da zvuči sebično… ali u prošlom životu sam bio siromašan. Ako želim da se muzički izražavamtrebati ću odgovarajuće školovanje… a ono traži novac.N: Misliš li da te duhovni vodiči u Prstenu navode da izabereš baš tu osobu za svoj slijedeći život? Da li si tizapravo programiran i da li se unaprijed zna izbor?57