Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

Braco ne voli i ne podnosi publicitet. Usprkos brojnim zahtjevima novinara, Braco za medije nikada nijeprogovorio nijednu rečenicu!U Samobor je stigao sa suprugom i sinčićem na kremšnite kojima ga je u Kavani 'Livadić' počastio njegovprijatelj Drago Plečko. Tada je prviput pristao nešto reći o sebi.- Eto, mogu vam reći da sam roñen u Zagrebu, diplomirao sam i magistrirao ekonomiju i sretno samoženjen – kratko govoriBraco. - Ne volim svoje puno ime iznositi u javnost kako me tisuće i tisuće ljudi koji posjećuju moje seansena Srebrnjaku ne bi sasvim onesposobile za bilo kakav privatni život.Na pitanje novinara da li je stanju primati ljude 36 sati bez prekida i odmora, odgovorio je:Jest, imam neograničenu energiju, rad me s ljudima ne umara ni nakon desetina sati. Nije to neka mojaenergija, ja sam samo kanal te iscjeljujuće sile koja pomaže ljudima oko mene.Spominju se i liječnici koji su priznali rezultate…Da, ima ih sve više, a posljednji je, recimo, ginekolog dr. Tarle koji je provjerio jedan moj najnoviji slučaj ukojemu je na glavi jednog fetusa ultrazvukom otkriven tumor, pa je trudnici preporučen pobačaj. Nakon štoje bila kod mene dva puta, dr. Tarle je napravio još jedan pregled i ustanovio da je tumora posve nestalo,pa je žena zadržala trudnoću i rodila sasvim zdravo dijete. Ima takvih slučajeva mnogo, no posao jeznanosti da se bavi istraživanjem kako sve to funkcionira. Moje je da ljudima pomažem.Ipak je nevjerojatno da vas pohode toliki ljudi. Kako to tumačite?Djelotvornošću. Zašto bi dolazile tisuće ljudi, mnogi od njih godinama, kada ne bi od toga vidjeli efekte?Gledajte, ja prije vas nisam nikada dao nikakve izjave novinama, nije bilo članaka o meni, mada su menagovarali na to bezbroj puta. Nisam nikada bio na televiziji, niti na radiju, niti sam ikada objavio bilo kakavoglas. Uopće nemam letaka ili propagandnog materijala. Čak u načelu ne dopuštam da me fotografiraju, sizuzetkom rijetkih prilika. Ja se oslanjam na svoju karizmu, moć koja mi je dana. A ona se manifestirasvakim danom, ne uvijek, dakako, ali često onda kada je to teško očekivati.Kakav vam je onda privatni život?Normalan. Ja sam čovjek koji ima svoje tuge i radosti kao i svi drugi ljudi. Sve što je stvoreno pod kapomnebeskom ima u sebi jedinstvo tamnog i svijetlog, toplog i hladnog, mekog i tvrdog principa. Osnovni jematerijal od kojeg smo stvoreni jednak, no kroz neke od nas u ovaj svijet dolazi blaga, slatka, iscjeljujućaenergija koja djeluje toliko više što ste prema njoj otvoreniji. To nema veze sa sugestijom, jer ja ništa negovorim ljudima niti pred njima gestikuliram.Nema li tu elemenata religije?Nikakvih. Kod mene dolaze katolici, pravoslavci, muslimani i bezvjerci jednako. Ja se u njihovu vjeru nemiješam, to je njihova privatna stvar. Moje je da im dam ono što imam, zašto sam roñen, ono po što sudošli, mada toga najčešće ni nisu svjesni. Ja nemam doktrine, moja sama nazočnost im daje onoliko kolikosu u stanju uzeti.Zvuči fantastično...Da, teško je, ako ne i nemoguće, to objasniti. Zato ne želim javno nastupati, niti bilo što dokazivati,raščlanjivati ili bilo s kime polemizirati. Neka govore drugi, neka govore učinci, jer to je jedina spomenavrijedna istina. Znate, ovo je svijet marketinga, tu igra prije svega percepcija istine, a ne istina sama. Velikaje to opasnost za opće ljudske vrijednosti, ali dolazi s onime što nazivamo civilizacijom. Za ljude duha kaošto sam ja važno je izbjegavati upravo tu zamku. Onaj tko je bolestan ne traži privid da je zdrav nego želiozdraviti. Tko god pati na ovaj ili onaj način jako dobro prepoznaje tu fatalnu razliku, ali tek kad neprilikapogodi njega samog. Moja je odgovornost velika, jer se kod mene skupljaju oni posebno osjetljivi ljudi skojima je usud bio okrutan. Uz moć uvijek ide odgovornost...Imate hobije, nešto čime se volite baviti kada niste okupirani svojim poslom?Naravno, najviše se volim igrati sa svojim sinom, a volim plivanje i prirodu. Kao što vidite, volim i doći uSamobor. Kada imam priliku, odem do otoka Lošinja.Kada smo već kod toga, vidim poveću količinu kremšnita ispred vas....Da, Samobor mi je kao grad toliko lijep da bih mogao ovdje živjeti, a kremšnite uz dobru kavu su minajdraži suveniri iz vašeg grada. Ali i inače, zelenilo neposredno uz centar grada, bogata povijest, raskošnii živopisni lokali, svjež zrak, sve je to fascinantno u Samoboru. Na trenutke, kada je navečer obasjansvjetlima, Samobor me podsjeti na prošlost koja mora da je ovdje bila bogata dogañajima. Jedan od mojihsuradnika sa Srebrnjaka živi u Svetoj Nedjelji, on je tu vaš domorodac i stalno hvali Samobor. Kaže, ne biga mijenjao za ništa...92