Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

I pridružio sam se kongregaciji Otaca i Braće Svetoga Duha, Spiritans – Jedno srce, jedan Duh.H: Tko je osnovao taj red?OC: Bila su dva osnivača. Claude Pourlat de Place i Francis Paul Liberman. Oni su osnovali ovajinternacionalni svećenički red od ljudi, koji su odlučili cijeli život posvetiti služenju siromašnima. Pridružiosam se ovome redu u osamnaestoj godini. U početku je bilo sve dobro. Bog me je ispunjavao s punomilosti i nježnosti. Ali tijekom puta, nakon devet godina napornog traganja za Bogom, nisam Ga mogaopronaći. Vanjski svijet je već bio za mene mrtav, a tada se činilo, da se On od mene skriva. Sve je bilo kaomrtvo za mene. Prolazio sam kroz mračnu noć svoje duše. Želio sam napustiti taj duhovni red kad se mojotac jako razbolio.H: Je li vaš otac tada bio star?OC: Tada je imao pedeset osam godina. Došao sam kući, vidjeti ga, jer mi je on poslao poruku da moramdoći. Imao je rak koštane srži. Bolovi su bili jaki. Moje putovanje s njime u ovoj njegovoj patnji i smrti bilo jepoput velikog buñenja za mene. To je bilo veliko osvještavanje, koje me je potaklo da tragam za dubljimrealnostima i smislom života. To što se vidi izvana nije stvarnost. Ono što se ne vidi je istinska stvarnost.Iznad logike razuma, patnja nas vuče prema čistoj predanosti gdje smo nedodirnuti patnjom. Moj otac jeprošao kroz ovu preobražavajuću snagu patnje.Prvi korak je razina odbijanja. Kada nas nešto zadesi, poput raka, mi se pitamo: „Zašto mene?“Pokušavamo to odbiti. U Getsemanskome vrtu, Isus se molio Ocu, „Abba, Oče, Tebi je sve moguće. Ukloniovu čašu patnje, koja mi je namijenjena.“ Ovo je naše prirodno iskustvo. Ali mi se moramo uzdignuti iznadte razine. Isus nas je naučio da se izdignemo iznad razine odbijanja kad je molio, „Ali ne moja volja, većTvoja neka se izvrši.“To je razina prihvaćanja. Prihvaćanje vodi prema preobraženju, a preobražavanje tada vodi dušu prema tojsublimirajućoj razini predanosti. Na križu, simbolu konačnoga razaranja ega, Isus je molio: „Oče, uTvojim je rukama moja duša i ja je predajem Tebi“, i stopio se sa Principom božanskosti.Patnje moga oca dovele su ga u kontakt sa njegovim unutarnjim sebstvom. I u tom mističnom jedinstvu,mada je imao bolove, nije bilo patnje.H: To je bio pred samu njegovu smrt?OC: Oko tri mjeseca prije njegove smrti. Izgledalo je kao da je otkrio tajne smrti. Bilo je svjetlosti i radosti unjegovim očima i neprestano pjevušenje svetih imena Gospodnjih ispunjavalo je njegove usne mirom.Jednom me pozvao do svoga kreveta i rekao mi da je na svome putu u Calvary. Calvary je kršćanskisimbol potpune predanosti i stapanja duše sa Svevišnjim. Zamolio me je da mu čitam Novena Mass –kršćansko vjersko služenje od devet dana, kako bi molili za snagu i hrabrost da bi dosegao Calvary.Nakon toga mi je rekao, „Ja sam ponudio svoje patnje na radost Svijetu.“ Do tada, nisam nikoga upoznaotko može biti toliko nesebičan u svojoj molitvi. On nije ponudio sebe za ništa, čak ni da ode u Nebo, već zasreću Svijeta. Loka Samasta Sukhino Bhavanthu – Neka bića svih Svjetova budu sretna.Njegova smrt je bila poput velikog buñenja za mene. Jedna od stvari koju mi je rekao pred smrt bila je;„Nemoj napuštati svoj poziv svećenika. Mnogi će doći tebi.“H: Na početku on nije bio sretan što si bio izabrao svećenički poziv?OC: Da, na početku. Poslije mog iskustva s „glasom“ želio je provjeriti, moju iskrenost vezanu uz moju prvuželju da idem na studij medicine. Ali na neki način snaga glasa je prevladala. Prije svoje smrti znao je da umeni postoje neke sumnje. Zato je i rekao, „Nemoj napuštati svećenički poziv“. Zbog njega, vratio sam se usjemenište. Zatim se dogodilo da je voljeni Svami došao meni.H: Kako je došao?OC: Prvo sam se susreo sa svećenikom Ocem Reymond Arazu. On nas je podučavao Komparativnojreligiji. Tijekom jednog svog predavanja spomenuo je ime, Sai Baba.H: Je li spomenuo ime s dobrom namjerom?OC: Da, na vrlo lijep način. On je takoñer Njegov poklonik.H: Ima mnogo svećenika koji su tajni poklonici?OC: Da, puno! Oni štuju i slave Svamija u tajnosti. Kao Nikodim u Bibliji koji je odlazio Isusu noću. Ali ovajsvećenik, Otac Arazu više nije tajni poklonik. Da je drugačije ja ne bih spomenuo njegovo ime. Ustvari onsada vodi sastanke (satsang) u svojoj rezidenciji i na Vjerskom sveučilištu gdje ljudi dolaze učiti o Sai Babi.Jednom mi je rekao da je ostvario svoju slobodu, jer Crkva ne zna što će s njim učiniti!? Jednostavno gaostavljaju na miru.H: Mislite li da Vatikan i crkvena hijerarhija znaju, da su mnogi svećenici postali poklonici Sai Babe?OC: Da, naravno. Stvar je u tome, da sve dok to ne izañe u javnost, izražavanje vaše vjere i štovanjeSvamija, u bilo kojem obliku, Crkva prema vama, a vezano uz to, čini malo ili skoro ništa. Na primjer,pogledamo slučaj Oca Don Maria Mazzolenija, koji je ekskomuniciran. Sve dok Mario nije napisao knjigu,„Katolički svećenik se susreo sa Sai Babom“, bio je siguran. U stvari, knjiga je bila povod njegovogzapadanja u „nevolju“ s Crkvom, te svjedočenja protiv njega na Crkvenom sudu, nakon čega je bio prisiljen82