Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

Sjedinjenja, Moody je dobio niz potvrda osoba koje su imale čak trodimenzionalni doživljaj pokojnihroñaka koji su u tančine opisivali kako izgleda svijet u kojem se nalaze sada.U članku je Plečko govorio i o Willyu Buhlmanu čovjeku koji je na najuvjerljiviji način dokazao da je mogućeodvojiti svijest od tijela i živjeti. To se zove astralna projekcija, prepričavana stoljećima, ali samo su SylvanMaldoon, a u novije vrijeme Robert Monroe, Scott Rogo i William Buhlman podastrijeli dokaze da putovanjena drugu stranu nije – halucinacija. Buhlman je sasvim slučajno kao student primijetio da tik uoči sna moženapustiti tijelo i putovati na mjesta na kojima je prvo sretao svog pokojnog strica, a zatim mističnu osobu upurpurnom plaštu koji je zapravo bio sastavljen od sićušnih zvjezdica. Rekli su mu da je na astralnomnivou kuda se dolazi neposredno nakon smrti. Pokazali su mu da na tom nivou još uvijek u njegovoj sobipostoje predmeti poput ormara koji su nekada tamo dulje vremena stajali. Iako uklonjeni još davno, njihovastralni otisak je preživio. Vidio je zvjezdano nebo i rekli su mu da su tamo više razine. Kada je pokušaokrenuti u svom dvostrukom tijelu dalje, primijetio je nešto neobično. Kao da je razinu na kojoj je bio oddrugih razdvajala neka opna!Buhlman ima nešto drukčije vizije onostranog od dr. Moodya, koji je ipak u osnovi tvrdokorni znanstvenikkoji nikako ne želi da pomislite da je religiozan, ali ni ne propušta napomenuti da Mu se moli svaki dan.Naime,Willyjeva su putovanja izvanredno maštovito i plastično opisana u njegovim knjigama u kojimanavodi niz podataka koje u principu ne bi mogla znati osoba koja ne posjeduje sposobnost zavirivanja krozdimenzije. Slaže se s Moodyjem da ekstremni uvjeti poput jakog straha ili kliničke smrti katapultiraju osobuiz tijela, ali napominje da je pravi dokaz zagrobnog života upravo ovakva moć napuštanja tijela po želji,vježbom, bez droge i opasne situacije.Da smrt nije kraj priče za Moodya i Buhlmana je jasna stvar, nešto što se podrazumijeva. Kako bi inačetisuće ljudi iz različitih krajeva kugle zemaljske i iz različitih vremena opisivali posve iste doživljajenapuštanja fizičkog tijela?S najčuvenijim hrvatskim čudotvorcem Bracom sa Srebrnjaka došla sam u kontakt kada ga je mojanećakinja - zbog zdrastvenih problema svog sinčića - odlučila posjetiti. Došle smo s cvijećem u rukamakako su nam savjetovali, jer on ništa drugo ne prima. Čekali smo s većom grupom ljudi da nas primi. Kakodjeci i mladima do 18 godina nije dozvoljen ulaz, ponijeli smo sliku sina moje nećakinje. Susret s njimdoživjela sam pozitivno. Dok me je gledao osjećala sam laganu vrtoglavicu, toplinu i neko „prepoznavanje“koje mi se zgodilo i u Muenchenu kada sam susrela Amu iz Kerale.Prvi put sam čula za Bracu kad me je nazvala prijateljica iz Austrije i ispričala mi da je upravo bila nanjegovoj seansi u Beču na kojoj je sudjelovalo nekoliko tisuća ljudi. Zatim sam o njemu čitala u Plečkovomčlanku u kojem je pisao o svjetskom skupu parapsihologa u Riminiju. No, tek su zdrastveni problemibliskog člana moje obitelji doveli me do tog susreta. Stoga sam odlučila da njegov jedini intervju, koji je daou Samoboru, nañe mjesto na stranicama ove knjige.Braco sa Srebrnjaka je mladoliki 40 godišnjak blaga pogleda o čijem se privatnom životu ne zna praktičnoništa.No, malo je onih koji za njega ne znaju sa stranica dnevnog tiska, a koji uredno bilježi svaki njegovroñendan. Naime, svake se godine 23. studenog na adresi Srebrnjak 1 skupi do 10 tisuća ljudi, svi sbuketima cvijeća u ruci. Kolona obično počinje već u tri izjutra, a završava negdje pred ponoć. U tomrazdoblju Bracini obožavatelji i sljedbenici prolaze kraj slavljenika koji im podari pokoji pogled, dok policijačuva prilaze njegovu centru. Dok se promet kružnim tokom kod Petrove jedva odvija uslijed ova rijetkoviñena fenomena, stotine ljudi plače u zanosu dodirujući nakratko svog idola i zahvaljuje mu na kakvuozdravljenju od neizlječive boleštine, rješenju nekog životnog problema ili naprosto zato što se u njegovudruštvu osjećaju rasterećeni od svojih tuga i briga.Popularnost je to koju bi poželjela svaka rock zvijezda, a traje već 13 godina. Iz godine u godinu okupljajućisve više i više ljudi. Boris Novković, naš poznati pjevač zabavne glazbe posvetio mu je čak jedan cijeli CDalbum,a na njegovim roñendanima gostovali su, izmeñu ostalih, Ćiro Blažević, Željko Malnar, prof. dr.Vladimir Gruden, Goran Milić, Zoran Šprajc, „4 Asa“ i mnoge druge osobe iz javnog života.I inače se svakodnevno pred ulazom na Srebrnjaku 1 slijevaju mnogobrojni bolesnici, nerijetko stižući uposebnim autobusima ili u velikim grupama. Braco ima brojnu sljedbu i izvan zemlje, pa ga tisuće dočekujuu Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, pa čak i u Banja Luci. Raspolaže s nevjerojatnih dvije stotinedokumentiranih izlječenja od najtežih bolesti, o čemu je snimljeno pedesetak video kazeta i napisanodvadesetak knjiga. Ono što Bracu čini neobičnim i jedinstvenim jest činjenica da na seansama ne izgovaranijednu riječ! Dolazi u dvoranu (koja pomalo liči na svemirski brod) gdje jednostavno nekoliko minutakoncentrirano gleda u grupu gusto natiskanih ljudi, koji nakon toga izjavljuju da su ga vidjeli u jarkojsvjetlosti, da su im na oči navrle suze, da su iznutra čuli kako im govori, da su odmah osjetili poboljšanje...Ovaj svojevrsni "hrvatski Sai Baba" stalno je čuvan od desetak svojih pomoćnika, kako bi se izbjegleincidentne situacije.91