Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

ili izloženi velikom pritisku. Izvještaj zaključuje: da bismo izbjegli želju za prenatrpavanjem slatkišima,trebali bismo kontrolirati razinu šećera u krvi a i tu nam može pomoći banana.ČIR: Banana se koristi kao hrana kod poremećaja rada crijeva zbog svog mekog sastava i glatkoće. Ona jejedino sirovo voće koje se može uzimati bez posljedica kod kroničnih bolesti. Banana takoñer neutraliziraprejaku kiselinu i smanjuje nadraženost oblažući unutrašnjost želuca.KONTROLA TEMPERATURE: Mnoge kulture banane smatraju voćem koje "hladi" i koje može sniziti kakofizičku tako i emocionalnu temperaturu trudnica. Na Tajlandu, npr. trudnice jedu banane kako bi osiguraleda se dijete rodi sa nižom temperaturom.POREMEĆAJI KOJI SE JAVLJAJU U POJEDNINIM GODIŠNJIM DOBIMA; Banane pomažu vrloosjetljivim ljudima jer sadrže prirodni sastojak, tryptophan koji podiže raspoloženje.PUŠENJE I UŽIVANJE DUHANA: Banane mogu pomoći kod odvikavanja od pušenja, jer B6, B12 , kalij imagnezij koji se nalaze u bananama, pomažu u oporavku tijela od učinaka uvlačenja nikotina.STRES: Kalij je vitalni mineral koji pomaže u normaliziranju otkucaja srca, šalje kisik u mozak i regulirakoličinu vode u tijelu. Kada smo pod stresom, naš se metabolizam ubrzava i tako se smanjuje razina kalija.Ravnotežu možemo vratiti uz pomoć zalogaja bogatog kalijem, tj. banane.UDARI: Prema istraživanjima objavljenima u New England Journal of Medicine, uzimanje banana usvakodnevnoj prehrani, može smanjiti rizik od moždanog udara za gotovo 40%!BRADAVICE: Ljudi koji daju prednost prirodnim metodama liječenja reći će vam da ukoliko se želite riješitibradavice, uzmite komadić kore od banane, stavite ga na bradavicu sa žutom stranom okrenutom gore.Tako okrenutu koru banane držite neko vrijeme na bradavici pričvršćenu flasterom ili zavojem.Dakle, banana zaista jest prirodan lijek za mnoge bolesti. Ako je usporeñujete s jabukom, ima četiri putaviše bjelančevina, dva puta više ugljikohidrata, tri puta više fosfora, pet puta više vitamina A i željeza, tedvostruko više ostalih minerala i vitamina. Bogata je kalijem i jedna je od najukusnijih vrsta voća. Možda jedošlo vrijeme da se promijeni poznata izreka, i da bismo mogli reći: "Jedna banana dnevno čini naszdravima."U Jutarnjem listu se pojavio interesantan članak koji svakog tko želi zdravije živjeti mora potaknuti narazmišljanje. Karmela Devčić je napisala pod naslovom Jedite malo mesa, vjerujte u Boga i nañitebliske ljude da je prije desetak dana National Geographic objavio knjigu koja bi čitatelje trebala naučitikako doživjeti stotu. Radi se o zaključcima ispitivanja koja su istraživač National Geographica Dan Buettneri njegov tim posljednjih pet godina provodili u četiri regije svijeta poznate po stogodišnjacima.Knjiga Plave zone: Lekcije za dulji život od ljudi koji žive najduže” govori o životnoj filozofiji, prehrani,obiteljskim odnosima, radu i odmoru stogodišnjaka na Sardiniji u Italiji, Okinawi u Japanu, Loma Lindi uKaliforniji i Nicoyai u Kostariki. Baš te četiri regije Buettner i njegov tim drže plavim zonama. “Plave zone”su mali “džepovi” širom svijeta gdje ljudi ili dosegnu 100. godinu, ili dočekaju neku jako rijetku starost, iligdje je duljina života veća negoli drugdje u razvijenim zemljama.Što je zajedničko ljudima u sve četiri Plave zone svijeta? Svi oni, bez obzira na, razumljivo, sasvim različituhranu koja od jedne do druge Plave zone dominira na njihovom stolu, jedu jako malo mesa. Svi jedurelativno puno grahorica i orašastih plodova. Naravno, najviše grahorica jedu na Kostarici, gdje imajuprehranu koja se u tom dijelu svijeta nije znatnije mijenjala nekoliko tisuća godina - jedu posebnu vrstukukuruza, grah i razne kaše.U svim Plavim zonama stogodišnjaci žive unutar socijalnih struktura koje im daju smisao postojanja, živejako dobro integrirani u proširenu obitelj, meñu prijatelje i cijelu zajednicu. To su ljudi koje ne mučibesmisao, svi oni jako dobro znaju zašto ustaju svako jutro i za što žive. Osjećaju da su potrebni u familiji iu zajednici gdje žive. Osjećaju i obavezu da pridonesu toj zajednici i jako se trude da sudjeluju. Isto tako,baš u svim tim kulturama postoji dio dana kad se ljudi odmaraju, kad se okreću sebi i umire na nekovrijeme. U nekim se kulturama to zove molitva, drugdje je to meditacija, negdje je to naprosto vrijeme zaposlijepodnevno drijemanje. To jako puno govori. Svi mi u životu doživljavamo stres, bilo da ga je puno ilirelativno malo. Znamo da stres utječe na starenje, da ga ubrzava. Dakle, ako možete stvoriti naviku dasvakodnevno učinite i nešto što vas oslobaña stresa, onda činite puno da zaustavite, bolje rečeno usporite,proces starenja. Ljudi u Plavim zonama svijeta upravo to rade, naravno na svoj spontan način. Oni o tomene razmišljaju, oni su tako odgojeni, a tako su živjeli i njihovi roditelji, djedovi i bake, pradjedovi i prabakeitd…Naravno, svaka Plava zona ima i svojih specifičnosti. Na Sardiniji muškarci žive dulje negoli bilo gdjedrugdje na svijetu. Mnogi od njih za doručak obično piju kozje mlijeko, dnevno hodaju i do desetakkilometara i ne bježe od posla. Ti muškarci, primijetili smo, imaju pomalo sarkastičan smisao za humor.Mislim da im to svakodnevno pomaže da se ne uzrujavaju zbog različitih stvari u životu, već puno togagledaju kroz prizmu zajedljivog humora.77