Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

napisala knjigu Nauči ih živjeti posvećenu zatvorenicima. Nešto kasnije svoj je duhovni potencijal i extrasenzibilna zapažanja pretočila u knjigu pod naslovom Granice otkrivenja.Doživjela je 72 godine i svoj je život posvetila traženju istine, traženju mogućnosti da ujedini psihologiju sreligijom, da pronañe središte svijesti u svakom čovjeku i utaži svoju duboku unutarnju težnju zasjedinjenjem s Bogom. Na tom je polju vrlo usko surañivala sa svojom prijateljicom Helen Greaves i niječudno što je kasnije baš nju izabrala da njene spoznaje i poruke pretoči u knjigu.Frances je umrla od raka, no vrlo smireno se opraštala od ovozemaljskog života, a neke od posljednjihriječi uputila je doktoru koji ju je liječio rekavši: ”Doviñenja doktore, vidimo se na drugom svijetu.” Vrlo brzonakon svoje smrti počela se javljati svojoj prijateljici tako da je ona telepatski dobivala poruke koje jezapisivala. Helen se pitala kako će se suočiti s porugama ljudi koji neće shvatiti ovakvu komunikaciju, noFrances joj je uputila poruku da će sigurno mnogi ismijavati knjigu takova sadržaja no, da to nije važno, jerako se i samo nekolicini ljudi pomogne da žive bliže pravoj Stvarnosti bit će to dovoljno.Ovako je preko Helen 5. prosinca 1965. opisala svoje prve dane boravka na drugom svijetu:Uspjela sam doći do tebe a u tome mi je pomogao tvoj muž koji se tu nalazi. Sada se nalazim u nekoj vrstidoma za odmaranje. Njega vodi časna sestra Florence iz reda kome sam pripadala dok sam bilainkarnirana na Zemlji. Svi su ovdje vrlo ljubazni i dragi prema meni. Upravo ležim u krevetu negdje visokona terasi koja gleda na veliku Suncem obasjanu ravnicu. Pogled je prekrasan i umirujući. Oporavljam se odbolesti koja je dovela do dezintegracije mog fizičkog tijela. Osjećam se zadovoljno i mirno. Ostat ćutu...Naravno da sam već rekla sestri Florence da želim raditi s njom kad budem spremna...Ovdje dolaze duše sa Zemlje i drugih područja (no ja ne znam mnogo o tim drugim područjima) kad suspremne. Tu ih se “njeguje” i pazi na njih kao što se njeguje i mene...Nakon što se prilagodim ovom životuželjela bih ostati tu i podučavati zajedno sa sestrama, ako će one to željeti, i ako ću moći biti uistinukorisna...Vidiš kako će mi “zemaljska psihologija” koristiti i ovdje zajedno s objašnjenjima daljeg napretkagdje sam naučila više o samoj sebi. Kako li ću uživati kada budem mogla učiniti korelaciju dviju psihologijau svakom razredu koji ću imati ali i u individualnim razgovorima. Bit će to kao da sam se vratila radu uzatvoru Maidstone Gaol, samo naravno na drugoj razini...Ovdje nema prinudnih ograničenja i nemakažnjavanja osim onog koje si sami dodijelimo. Tu se može dolaziti i odlaziti...no ja sam već shvatila daotići nekamo možeš tek kad si spreman...Tako sam sretna da mogu nastaviti raditi jer volim biti korisna, aja sam uvijek, kao što ti to dobro znadeš, voljela svoj posao. Predosjećam da ću ovdje moći upotrijebitimnogo od onog što sam iskusila za vrijeme zemaljskog života i da će mi to pomoći...Oduvijek sam bila poprirodi i sklonostima učiteljica i velika je radost znati da i ovom novom životu možemo i dalje upotrebljavatisvoje sposobnosti. Za mene će biti, isto tako, dobro, raditi posao u kojem neću biti zamijećena. Ne volim dame se previše zamjećuje jer bi to moglo dovesti do iskušenja...Ovdje sam srela i našeg Dominikanca oca Josipa. On je predivna osoba, iz koje zrači velika dobrota, ljubavi snaga. Kad sam prvi puta postala svjesna njegove prisutnosti, odmah sam se sjetila kako si ga vidovitoopisala kad si ga prvi puta vidjela prepoznavši u njemu snažnu osobu. Naravno, njegovo je“tijelo”prepoznatljivo po visokom rastu i ležernoj grañi. Nosi istu smeñu odjeću s crvenim pojasom koju jenosio kad sam ga prvi puta kontaktirala kao svećenika retreata u našoj zajednici.Sad ću ti pokušati opisati što se dogodilo: Nakon što je završena “promjena” i nakon što sam se oslobodilazemaljskog omota “probudila” sam se ovdje u bolnici Doma za odmor. Moja soba nema zidove i kao dasam okupana Suncem cijelo vrijeme. Otvorila sam oči...ili drugim riječima sam se ponovno osvijestila...i tuse nalazila časna sestra Florence baš onakva kakve sam se sjećala iz svog zemaljskog postojanja.Uzela me za ruku i rekla:”Dakle, ti si sretno stigla?” No, morala sam biti vrlo iscrpljena jer se ničeg drugogne sjećam. Mislim da sam opet zaspala.Mnogo kasnije, bar mi se činilo da je bilo mnogo kasnije ponovno sam došla “ k svijesti” ležeći ovdje ipromatrajući ovo lijepo umirujuće okruženje.Odjednom sam “znala” da je netko kraj mene. Pogledala sam oko sebe i ugledala oca Josipa baš onakvogkakvog sam se uvijek sjećala. Sjeo je pokraj mene i uzeo je moju ruku u svoju. “Dakle sestro!” rekao je i toje bilo sve, baš kao da smo se oboje ponovno našli u koledžu u Južnoj Africi. Osjećala sam silnu snagu imoć što je izlazila iz njega. Mislim da sam plakala...sve je bilo previše lijepo...On nije govorio mnogo, ili sam ja bila preumorna da ga slušam. Mora da sam opet utonula u san. Kad samse ponovno sabrala njega više nije bilo...Ali doći će on ponovno. Sestra Florence mi je rekla da on prilično često obilazi njene pacijente. Ali trebašznati da ja tu neću biti dugo vremena pacijent.Čim se uspijem ponovno orijentirati ponovno ću podučavati i biti tutor. To je služenje za koje samsposobna...Već toliko mnogo učim...Otkrila sam da telepatiju mogu koristiti u oba smjera i za primanjeporuka kao i za njihovo odašiljanje. Tu ne postoje poteškoće s kojim smo se susretale na Zemlji. Stoga je43