Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

skladno življenje s tim najveći je rast prema svijesti. Do skladnog se u tome može doći jedino ako čistimopovijesni, milijune godina nakupljeni otpad. Otpad je sve ono što je već prošlo i koči sadašnji vječnitrenutak života i življenja. Kao što je bijela svjetlost skrivena od očiju, tako je skrivena i potreba da se doñedo potpune svijesti. Ljudi na višem stupnju razvoja imaju veću energiju te su svjesniji potrebe. Potreba jeskrivena u našim srcima, u ljubavi, duboko je zakopana ispod mnogih slojeva uma.Nisu svi ljudi na istom evolucijskom stupnju razvoja ljudske duše. Ne postoje vanjska mjerila kojima bimogli procjenjivati stupanj razvoja ljudske svijesti, jer je svijest individualna. Čovjek može biti visokoobrazovan, može biti znanstvenik, može biti profesor ili svećenik, ali to ne znači da se približio većojsvijesti. Čak štoviše, veće znanje, a ne spoznaja, veće je udaljavanje od svijesti. Znanje je umno i mrtvo, asvijest je živa duša, ono individualno u cjelini, ono vječno.Znanje i kemija će upropastiti ovaj svijet. Jesam za što više znanja, ali znanje treba i otpuštati. Kako biizgledalo življenje tijela kad bismo samo jeli, a ne bi mokrili i defecirali? Bi li život bio moguć? Dugoročna suznanja veliki teret mozgu.Kad se nañete u blizini prosvijetljenih osoba, te osobe vas jednostavno obasipaju velikom bijelomenergijom koje niste svjesni niti je možete vidjeti, ali je možete osjećati. Uz takve ljude, doslovno, svi atomiu vašim molekulama i vaše duhovne energije vibriraju drugačije. Ako vam je energetski potencijal mali, aego velik, uz te će vam osobe biti jako teško jer ego i svijest ne idu zajedno. Ako je vaš energetskipotencijal viši, s takvim će vam osobama biti jako ugodno.Ljudi koji tumače duhovnost ali je nisu svjesni, koji imaju samo intelektualno znanje, osuñivati će duhovneljude, jer je njihov ego pokraj takvih ljudi u opasnosti. Oni se s njima ne mogu nositi, i jedini je način osuditiih u ime duhovnosti.Koliko mi je toga postalo nekako jasnije nakon ovih pročitanih redaka. Kao prvo, za vrijeme svakog mogboravaka kod Svamija osjećala sam doslovno da svi atomi u mojim molekulama i moje duhovne energijevibriraju drugačije kao što to dr. Krajcar kaže. Već sam pisala da nas boravak u Svamijevoj auri doslovceliječi i obnavlja, i to ne samo naše fizičko tijelo, te da realizirani Učitelj posjeduje sve moći, a jedna je od tihmoći da je u stanju izazvati u izabranoj osobi stanje blaženstva ako je osoba spremna da ga primi. Evo jošjednog odgovora, na uvijek iznova postavljeno pitanje, zbog čega je boravak u Svamijevoj fizičkoj blizinivažan i koristan.Kao drugo, jasnije mi je i zašto predstavnici Crkve tako grubo napadaju Babu, ali i sve drugo, što nije ono,što oni naučavaju, ili zašto su Židovi raspeli Isusa. To je sve, kako kaže autor knjige Život je svjetlostduginih boja, zato jer ljudi koji tumače duhovnost ali je nisu svjesni, (već su samo znalci), uvijek osuñujuupravo duhovne ljude.Autor dalje piše da je evolucijski razvoj svijesti ostavio jedan otpad koji se zove um. Svijest i um su dvijepotpune suprotnosti. Jedna suprotnost vuče prema naprijed a druga prema natrag. Svijest je uvijek „usada“ i ide naprijed, a um je nakupina svekolikih iskustava iz povijesti i uvijek vuče natrag. Svjetlost jebijela, um je crn. Svjetlost je stvarna, a um je nestvaran jer u stvarnosti povijest ne postoji, osim upamćenju našeg uma. Um nema svoje energije, već se nalijepi na prirodne energije koje umanjuje. Izravnosisanje prirodnih energija posredno siše duhovnu energiju, umanjuje dušu i tjelesno, a on raste. Količinasvijesti ili bijele svjetlosti kojom raspolažemo, je naše biće, naša duša. Duša je svijest o vlastitoj energiji.Duboko me se dojmio i dio knjige koji govori o ulasku bijele svjetlosti, duše u novo tijelo. Autor kaže:Ulazak bijele svjetlosti, duše, u novo tijelo svjesno je i nije svjesno, ovisi o pročišćenosti duše. Pročišćenesu duše svjesne, a nepročišćene nisu svjesne. Jesu li više ili manje svjesne ovisi o količini duševne svijesti.Stapanjem duše i tijela u duhotijelo, svijest o proteklom životu u tom periodu ide u nesvjesno, ide uzaborav, ali ne u potpuni zaborav, ono što je nesvjesno ne znači da ne djeluje i da se ne može osvijestiti.Djeca do treće godine života svašta vide, i imaju još zamagljena sjećanja iz prošlog života. Do tada im jeneizmjerno potrebna majka, ljubavni katalizator, da se sve objedini u sadašnjem življenju, a s trećomgodinom neizmjerno je potreban ljubavni objekt.Na neki način, duša odabire buduće roditelje. U trećem mjesecu života bijela svjetlost ulazi u pripremljenimaterijalni dio, koji do trećeg mjeseca nije duhotijelo. Tijelo ne može opstati bez duše, ali duša možepostojati bez tijela. Jake i pročišćenije duše ulaze svjesnije u tijelo nepripremljeno za tu dušu, to znači daduša sa svojom svijesti priprema svoju kuću, hram za još jedno življenje.Ljudsko tijelo nema bijelu svjetlost odmah od začeća. Individua i individualni život do trećeg je mjeseca umaternici bez bijele svjetlosti. Maternica je ta koja sadržava sve dugine boje i daje plodu da se od jednespojene stanice razviju, po obliku i funkciji različite vrste stanica. Maternica ima mogućnost davati energijuduginih boja samo do trećeg mjeseca.Tri mjeseca nakon začeća duša se u maternici spaja, sa svakim atomom, sa svakom molekulom, sasvakim genom, sa svakom stanicom, organom i cijelim tijelom. Bijela svjetlost koja ulazi kroz spolneorgane, ulazi u tijelo duginih boja u sve tjelesne strukture.94