Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

Nevio Šetić kao urednik knjige u razgovoru s autorom saznao je nešto više o metodama i tehnikamaautorovog spoznavanja (istraživanja). On ističe kako se život ne može klasičnim znanstveno istraživačkimpostupcima u cijelosti upoznati niti će se to ikad moći jer je metodologija istraživanja samo spoznavanjemkroz sebe potpuno suprotna od metodologija dosadašnjih znanstvenih istraživanja. Život se spozna samoako se živi i niti jedno drugo mjerilo nije valjano, čak štoviše mora se izgubiti sva mjerila kako bi gaspoznali. Život se spoznaje a ne istražuje.Sam naslov knjige Život je svjetlost duginih boja – općenito govori sve. Kroz osam podnaslova autor jeopisao duhovne energije, duhovnu svjetlost i iznio svoje spoznaje. Knjiga započinje opisom bijele duhovneenergije u sklopu koje je posebno i vrlo opširno opisana i evolucija individue. Na sebi svojstven način,osebujno daje sliku života kroz energije duginih boja. Ukratko prema Krajceru, sveukupne energije kada supovezane čine bijelu duhovnu energiju koju još nazivamo duša. Duša ima svoje korijenje u fizičkom tijelukojeg ona podržava da bi iz njega mogla rasti i stvarati iskustva. Kad ostvari neka iskustva duša napuštatijelo i ide u svoj rast ili pad…Druga knjiga je Sreća, autora Matthieu Richarda, s podnaslovom Vodič za razvijanje najvažnije životnevještine. Ono što je meni vrlo znakovito jest da sam knjigu dobila od svog mlañeg brata, koji je inače uzadnje vrijeme orijentiran samo na Isusa Krista.Matthieu Richard je budistički redovnik koji je imao obećavajuću karijeru u staničnoj genetici. Prije tridesetpet godina napustio je Francusku i otišao u Himalaje kako bi učio o budizmu. U izvrsnoj sintezi dvadesetpet stoljeća stare budističke mudrosti s neuroznanosti i kognitivnom psihologijom 21. stoljeća Richard, kojiutjelovljuje obje tradicije, daje čovječanstvu dar koji mu je sada prijeko potreban: viziju pozitivne ljudskebudućnosti.U predgovoru Daniel Goleman kaže: Kada sam prvi puta sreo Matthieu Richarda, radio je za računalom ustražnjoj sobi samostana Shechen u Kathmanduu u Nepalu. Matthieu je nadzirao skupinu redovnika koji sumarljivo, riječ po riječ, prepisivali tekstove iz tradicionalno dugih pravokutnih stranica kopiranih s drvoreza iupisivali ih u računalni program s posebno kreiranim tibetanskim znakovljem.Naslagane hrpe požutjelog, ručno izrañenog papira, umotane u rukom izrezbarene korice knjiga sada suse pohranjivale u digitalnom obliku, u elektroničkom prostoru veličine dlana. Digitalno je doba ušlo usamostan. Sada je svatko tko je imao pristup računalu mogao pronaći tekstove koji su se stoljećima čuvaliu samostanima i pustinjačkim nastambama u visokim, skrivenim dolinama Tibeta. Matthieu je pomogaosačuvati mudrost davnina za moderno doba.Matthieu je bio savršeni kandidat za taj posao. Prošao je jedno od najboljih obrazovanja koje svijet možeponuditi. Ima doktorat iz biologije s prestižnog Instituta Pasteur, gdje je njegov glavni savjetnik bio dobitnikNobelove nagrade. Osim toga, proveo je više četvrt stoljeća kao budistički redovnik u Himalajama, gdje jeučio od najistaknutijih tibetanskih učitelja toga doba.Nedavno sam surañivao s Matthieuom na Institutu za um i život, gdje znanstvenici razmjenjuju mišljenja sbudističkim učenjacima. Ti su razgovori doveli do izvanrednih otkrića koja pokazuju kako meditacija možepreoblikovati mozak i ojačati centre koji su odgovorni za dobre osjećaje i suosjećanje.U svojoj knjizi Sreća, Mathieu spaja svoje dobro poznavanje svijeta znanstvenih istraživanja i filozofije sintimnim poznavanjem tradicije budističke mudrosti. Vizija sreće opisana u ovoj knjizi kritizira našasvakodnevna shvaćanja sreće i daje nam uvjerljiv argument za zadovoljstvo zbog preuzimanja kontrolenad „dobrim vremenima“ za altruizam umjesto sebičnog zasićenja.Osim toga predlaže način kako svi mi možemo kultivirati sposobnost za takvu sreću.U uvodu Matthieu Richard kaže: Kada rano ujutro sjedim na livadi ispred svoje pustinjačke nastambe,pogled mi obuhvaća stotine kilometara visokih vrhova Himalaja, koje se sjaje na izlasku Sunca. Spokojkrajolika prirodno se spaja s unutarnjim mirom. Uistinu je dalek put od Instituta Pasteur, gdje sam prijetrideset pet godina istraživao diobu stanica, označavajući gene na kromosomu bakterije Escherichia coli.To se čini prilično radikalnim zaokretom. Jesam li se odrekao zapadnjačkog svijeta? Odricanje je premabudistima, pogrešno protumačen pojam. Ne radi se o odricanju od onog što je dobro i lijepo. Kako bi to bilosmiješno! Radi se o oslobañanju od nezadovoljstva i odlučnom pomaku prema onome što je najvažnije.Radi se o slobodi i smislu: oslobañanju od mentalne zbrke i egocentričnih patnji, smislu koji se postižepomoću spoznaje i dobrote.Koliko sam puta u Indiji osjetila ono o čemu autor govori. Spokoj krajolika u Indiji prirodno se spaja sunutarnjim mirom koji tamo doživljavam.Isto tako često me nekadašnji prijatelji pitaju zašto sam se u potpunosti odrekla svjetovnog života i vrlo imje teško shvatiti kad im kažem da se nisam odrekla nečeg što je dobro i lijepo već da sam „pobjegla“ odnezadovoljstva i mentalne zbrke koja vlada u tom svijetu. Ne shvaćaju da se tu radi o slobodi i smislu kojise postiže pomoću spoznaje i dobrote.95