jedne kuće. Otvorila je neka gospoña i upitala: ''Svami, zar si Ti ovdje?'' Da, ovdje sam. Zar me nećešpozvati unutra? Ona je rekla: ''Svami, zašto mi nisi prije javio da dolaziš? Nemam ništa kod kuće.'' Nebrini se, rekao je On a zatim je pogledao prema automobilu i dao neke znakove.Hislop kaže: ''Iz automobila su izišli anñeli noseći srebrne tanjure, unijeli ih u kuću i nestali.''To je napisao Hislop, možete mu vjerovati. Ali ovdje priča ne završava. Sljedeći put, kad je Svami nakongodine dana ponovno došao u Madras, doveo je sa Sobom studente. Odveo ih je u onu kuću i rekaovlasnici: Pokaži ovim mladićima srebrne tanjure koje su prošle godine donijeli anñeli.LG: Mogu vam ispričati jednu lijepu priču. Ali prije toga, spomenut ću nekoliko najnovijih dogañaja. Prijemjesec dana sastala se argentinska ministrica za obrazovanje s upraviteljem Sathya Sai instituta uArgentini. Ona je dobro ocijenila Sathya Sai program u duhu ljudskih vrijednosti te zamolila upraviteljaInstituta da taj program proširi na što veći broj škola. Ali nemamo dovoljno učitelja.Evo te čudesne priče. Jedna od naših aktivnosti je i briga za djecu koja žive na ulicama Buenos Airesa.Radili smo s tom djecom, dovodili smo ih dva puta tjedno u Sai centar, ondje i tuširali, hranili i pomagali uučenju. Osobito smo radili na OLJV programu. U početku su se djeca vraćala u Centar, no uskoro smootkrili da se opet vraćaju na ulice i žive u starom okruženju. Pokušali smo nemoguće. Bila je to teškazadaća.Odlučili smo iznajmiti kuću da ih zaista odvojimo od ulice. Ali kao štio znate, Latinska Amerika nije bogatakao Europa ili Sjedinjene Države. Sredstvima kojima smo raspolagali iznajmili smo trošnu kuću. No htjelismo je uljepšati kako bismo mogli primiti djecu.Jednog dana došlo je troje napuštene djece da nam pomognu obnoviti kuću. Tu se našla i jedna Saipoklonica koja im je rekla da poñu na prednju stranu kuće i posade cvijeće, kako bi kuća izgledala štoljepše. Nakon kratkog <strong>vremena</strong> djeca su se vratila u kuću s torbom koju su pronašli u zemlji u koju su htjeliposaditi cvijeće.U torbi je bilo trinaest kilograma čistog zlata. Kad su pronašli torbu, najprije su htjeli pobjeći. Ali tada su sesjetili što su ih učili o ljudskim vrijednostima. Osjetili su da nam moraju dati to zlato. S tim zlatom, za koje jesudac izjavio da pripada nama, kupili smo dvije kuće za djecu beskućnike. Jedno dijete bilo je bez noge.To dijete kojem smo kupili umjetnu nogu izjavilo je da želi vidjeti Svamija. Mi smo pristali i kupili muavionsku kartu s novcem koji smo dobili od prodaje zlata. Dijete je došlo u ašram i Svami ga je pozvao narazgovor. Rekao mu je da je On stavio zlato u torbu.Kubanska pričaGV: Kuba? To je vrlo zanimljivo.LG: Jednom sam imao priliku govoriti pred Svamijem uz Njegov blagoslov pa sam spomenuo i iskustvo izKube. Ondje me je neka stjuardesa molila Svamijevu sliku. Htjela ju je odnijeti jednom profesoru hathayoge na Kubi. Dao sam joj sliku iz koje je počeo izlaziti vibhuti. Taj profesor i instruktor hatha yoge dao jemalo vibhutija jednom tinejdžeru koji je sljedećeg dana trebao biti podvrgnut operaciji na srcu. No, kad suga sutradan doveli u operacijsku dvoranu, otkrili su da je nestalo problema na mladićevom srcu. Operacijanije više bila potrebna. Od toga dana pojavljuju se vibhuti redovito na slici i dolaze je vidjeti Sai poklonici sasvih strana.Indiju nije posjetio još ni jedan Kubanac. Na Kubi im je zabranjeno sastajanje po grupama. No, u vrlokratko vrijeme pojavilo se 108 grupa po cijeloj Kubi. Saijevi poklonici postali su i članovi tajne policije kojesu slali na sastanke u grupe. Jedan od sinova Fidela Kastra postao je takoñer Sai poklonik. Tada se vladamalo zabrinula, pa su zabranili rad svim Sai grupama.GV: No to će biti sigurno samo privremeno.LG: Siguran sam u to. Čuo sam da se ipak održavaju sastanci. U tri godine na Kubi se okupilo oko tridesettisuća Sai poklonika. Ako dopuste da se pokret tako brzo širi, svi će Kubanci postati Saijevci.GV: To je zadivljujuće. Gotovo isto se dogaña u Rusiji.LG: Onog dana kad smo slavili Svamijev roñendan na Kubi, bila je to svečanost koja je trajala dvanaest dočetrnaest sati. Stotine je ljudi dolazilo u Centar da sudjeluju u proslavi. To je za vladu bila kap vode koja jeprevršila svaku mjeru. Zamislite, da u zemlji kakva je Kuba, iz koje nitko nije bio ovdje u Indiji, ima takomnogo Sai poklonika.GV: To je malo čudno. Nitko s Kube nije bio ovdje, a sve što ste vi učinili bilo je da ste poslali Svamijevufotografiju jednom profesoru hatha yoge. To je čudesno, posve zaprepašćujuće!Radio Sai Global Harmony objavio je u travnju 2007. godine i razgovor izmeñu gospoñe Padme Kasturi,kćerke Sri N. Kasturija, autora Sai Babine biografije i gospoñe Rajeshvari Patel, nekadašnje studenticeAnantapur koledža, a sada članice Sathya Sai Sveučilišta u Anantapuru.Na pitanje kakav je bio odnos izmeñu Kasturija i Bhagavana Padma je odgovorila: „Oni su bili vrlo, vrlobliski, mislim da su bili poput oca i sina, bili su čak prijatelji. Svami ga je vrlo volio. Vodio ga je na sva svojaputovanja.68
Padma je ispričala i da je prije Svami često izlazio iz tijela i pojavljivao se na udaljenim mjestima. A kad bise vratio u tijelo, pričao bi što se ondje dogañalo. Ali njen otac nije bio time naročito impresioniran jer nijebio siguran da je istina sve što je Svami rekao kad bi se vratio u tijelo.Jednom kad je prof Kasturi bio u Svamijevoj sobi, On je iznenada pao i izišao iz tijela, a vibuthi je počeoizlaziti iz njegovih usta i ruku. Kad se vratio u tijelo rekao je: Bio sam u Dehradunu i dao daršan majciDr. Krishnamurtija koji dolazi u Puttaparthi. Ona je molila da me vidi u posljednjim trenucima i zatosam otišao tamo.Tada je počeo nabrajati tko je sve bio ondje. Moj se otac zainteresirao i pitao Svamija može li sve tozabilježiti. Svami mu je dao list papira i otac je zapisao što se sve dogodilo i tko je sve bio prisutan.Tada je Svami rekao: Nakon tri-četiri dana doći će pismo pa ćeš moći usporediti s njim svojebilješke. Nakon četiri dana pismo je doista stiglo, ali Svami ga nije otvorio, već je poslao po moga oca.RP: On je sve vrijeme znao da profesor mnogo u to ne vjeruje.PK: Da, moj je otac došao, a Svami mu je rekao da usporedi pismo sa svojim bilješkama. Bilješke suodgovarale pismu.RP: Odgovarale su potpuno onom što je Svami govorio?PK: Da, moj je otac bio vrlo uzbuñen, dotrčao je kući iz mandira vičući: ''Blaženstvo, blaženstvo - ananda!ananda!'' Bila sam kod kuće, ali nisam znala što mu se dogodilo. On je govorio: ''O, imamo Bhagavana!Kako smo sretni! Bhagavan,Bhagavan!“ Nije mogao ništa jesti od uzbuñenja.RP: Bio je u stanju blaženstva!PK: Da, moja baka koja je bila ondje vrlo se zabrinula. ''Što se dogodilo mom sinu?'', pitala je. Nudili smoga čajem, ali ni to nije htio, već je samo govorio: ''Ne, Bhagavan je ovdje! Ne želim ništa kad je našBhagavn ovdje. Zašto bih išta drugo želio?''Onih dana, za vrijeme popodnevnih bhajana, Svami bi posjećivao kuće Svojih poklonika. Prošao je pokrajnaše kuće i pitao moju baku: Kako je Kasturi? Što radi?A ona je plakala: ''O, Svami! On ništa ne jede. Samo govori: 'Imamo Bhagavana!' Ne znam što mu sedogodilo.''Svami je odgovorio: To se dogaña kad se otkrije istina. Nemoj se brinuti. Ja ću se pobrinuti da onbude opet dobro. Tada ga je nakon bhajana pozvao gore u Svoju sobu, šalio se s njim, dao mu jesti ionda ga otpratio dolje.RP: Vratio ga je na zemlju!PK: Da, to je zaista bila velika stvar!RP: Kako se osjećate kao Kasturijeva kćer?PK: Naravno, vrlo sam ponosna na to. Moj otac je živio poput sveca i svi su ga voljeli. Nitko nije nikad ništarekao protiv njega. Vrlo je teško održati se kao Kasturijeva kćer. Jer čim netko kaže:''Ona je Kasturijevakći'', svi me gledaju na drukčiji način.RP: Naravno. Mislim da se nešto od njegove plemenitosti zadržalo u vama. Što mislite o promjenama kojesu se dogodile zadnjih godina? Što mislite, kakav je Bhagavan danas, a kakav je bio tada? On nije višetako dostupan kao nekad. Boli li vas ta promjena?PK: Da, ponekad me boli! Zadnjih dvadeset pet godina nije razgovarao sa mnom. Ali vrlo sam ponosna,vrlo sam sretna - cijeli svijet dolazi k Njemu i svi su spoznali da je On Bog.U ono davno vrijeme bili smo tako bliski da mogu reći - bar što se mene tiče - da Ga nisam osjećala kaoBoga, odnos s Njim bio je drukčiji, osjećala sam Ga kao člana obitelji. Dolazio bi k nama u kuću,razgovarao s nama, igrao se s djecom. On je moj Svami!RP: A ipak je bio bliskiji od člana obitelji!PK: Da, ali sada, premda više nema te bliskosti, ponosna sam jer cijeli svijet čezne za Njegovim daršanom,a On je moj Svami.RP: Kojega sada štuje tako mnogo ljudi!PK: Da, katkad se osjećam loše jer On više nije dostupan kao onih davnih dana. Željela bih da me opetzove Padmama, željela bih čuti onaj Njegov slatki glas. Ali toga više nema. No, moram biti zadovoljna…RP: Kako sada preživjeti? Mislim, odakle crpite snagu sada kad vidite da vam više nije dostupan kaonekad?PK: Sjećam se svega što se dogañalo i sretna sam zbog tih uspomena.RP: Imate mnogo uspomena, zar ne?PK: Da, nisam ih zaboravila. S ocem sam živjela devetnaest godina ovdje. Zaboravila sam mnoge drugestvari, ali dobro se sjećam svih onih razgovora s Njim. Dobro se sjećam svega i mogla bih mnogo togaispričati...69