12.07.2015 Views

Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Padma je ispričala i da je prije Svami često izlazio iz tijela i pojavljivao se na udaljenim mjestima. A kad bise vratio u tijelo, pričao bi što se ondje dogañalo. Ali njen otac nije bio time naročito impresioniran jer nijebio siguran da je istina sve što je Svami rekao kad bi se vratio u tijelo.Jednom kad je prof Kasturi bio u Svamijevoj sobi, On je iznenada pao i izišao iz tijela, a vibuthi je počeoizlaziti iz njegovih usta i ruku. Kad se vratio u tijelo rekao je: Bio sam u Dehradunu i dao daršan majciDr. Krishnamurtija koji dolazi u Puttaparthi. Ona je molila da me vidi u posljednjim trenucima i zatosam otišao tamo.Tada je počeo nabrajati tko je sve bio ondje. Moj se otac zainteresirao i pitao Svamija može li sve tozabilježiti. Svami mu je dao list papira i otac je zapisao što se sve dogodilo i tko je sve bio prisutan.Tada je Svami rekao: Nakon tri-četiri dana doći će pismo pa ćeš moći usporediti s njim svojebilješke. Nakon četiri dana pismo je doista stiglo, ali Svami ga nije otvorio, već je poslao po moga oca.RP: On je sve vrijeme znao da profesor mnogo u to ne vjeruje.PK: Da, moj je otac došao, a Svami mu je rekao da usporedi pismo sa svojim bilješkama. Bilješke suodgovarale pismu.RP: Odgovarale su potpuno onom što je Svami govorio?PK: Da, moj je otac bio vrlo uzbuñen, dotrčao je kući iz mandira vičući: ''Blaženstvo, blaženstvo - ananda!ananda!'' Bila sam kod kuće, ali nisam znala što mu se dogodilo. On je govorio: ''O, imamo Bhagavana!Kako smo sretni! Bhagavan,Bhagavan!“ Nije mogao ništa jesti od uzbuñenja.RP: Bio je u stanju blaženstva!PK: Da, moja baka koja je bila ondje vrlo se zabrinula. ''Što se dogodilo mom sinu?'', pitala je. Nudili smoga čajem, ali ni to nije htio, već je samo govorio: ''Ne, Bhagavan je ovdje! Ne želim ništa kad je našBhagavn ovdje. Zašto bih išta drugo želio?''Onih dana, za vrijeme popodnevnih bhajana, Svami bi posjećivao kuće Svojih poklonika. Prošao je pokrajnaše kuće i pitao moju baku: Kako je Kasturi? Što radi?A ona je plakala: ''O, Svami! On ništa ne jede. Samo govori: 'Imamo Bhagavana!' Ne znam što mu sedogodilo.''Svami je odgovorio: To se dogaña kad se otkrije istina. Nemoj se brinuti. Ja ću se pobrinuti da onbude opet dobro. Tada ga je nakon bhajana pozvao gore u Svoju sobu, šalio se s njim, dao mu jesti ionda ga otpratio dolje.RP: Vratio ga je na zemlju!PK: Da, to je zaista bila velika stvar!RP: Kako se osjećate kao Kasturijeva kćer?PK: Naravno, vrlo sam ponosna na to. Moj otac je živio poput sveca i svi su ga voljeli. Nitko nije nikad ništarekao protiv njega. Vrlo je teško održati se kao Kasturijeva kćer. Jer čim netko kaže:''Ona je Kasturijevakći'', svi me gledaju na drukčiji način.RP: Naravno. Mislim da se nešto od njegove plemenitosti zadržalo u vama. Što mislite o promjenama kojesu se dogodile zadnjih godina? Što mislite, kakav je Bhagavan danas, a kakav je bio tada? On nije višetako dostupan kao nekad. Boli li vas ta promjena?PK: Da, ponekad me boli! Zadnjih dvadeset pet godina nije razgovarao sa mnom. Ali vrlo sam ponosna,vrlo sam sretna - cijeli svijet dolazi k Njemu i svi su spoznali da je On Bog.U ono davno vrijeme bili smo tako bliski da mogu reći - bar što se mene tiče - da Ga nisam osjećala kaoBoga, odnos s Njim bio je drukčiji, osjećala sam Ga kao člana obitelji. Dolazio bi k nama u kuću,razgovarao s nama, igrao se s djecom. On je moj Svami!RP: A ipak je bio bliskiji od člana obitelji!PK: Da, ali sada, premda više nema te bliskosti, ponosna sam jer cijeli svijet čezne za Njegovim daršanom,a On je moj Svami.RP: Kojega sada štuje tako mnogo ljudi!PK: Da, katkad se osjećam loše jer On više nije dostupan kao onih davnih dana. Željela bih da me opetzove Padmama, željela bih čuti onaj Njegov slatki glas. Ali toga više nema. No, moram biti zadovoljna…RP: Kako sada preživjeti? Mislim, odakle crpite snagu sada kad vidite da vam više nije dostupan kaonekad?PK: Sjećam se svega što se dogañalo i sretna sam zbog tih uspomena.RP: Imate mnogo uspomena, zar ne?PK: Da, nisam ih zaboravila. S ocem sam živjela devetnaest godina ovdje. Zaboravila sam mnoge drugestvari, ali dobro se sjećam svih onih razgovora s Njim. Dobro se sjećam svega i mogla bih mnogo togaispričati...69

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!