Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

UČENOST I PONIZNOSTU vrijeme kad sam završavala ovu knjigu pojavio se tekst naše Girije na jednom duhovnom portalu koji jenagrañen kao najbolji i dobila je na dar knjigu Jakob Lorbera: Veliko Ivanovo evanñelje.Već odavno znam da ništa u ovom našem životu nije slučajno tako ni zadana tema njenog priloga Vrli noviporedak u svjetlu globalizacije u kome je najprije vrlo stručno govorila o tome što je smisao riječi"globalizacija" u čemu se svi slažu da je ekonomski, politički i kulturni proces koji omogućuje brzi razvoj napoljima prometa i komunikacija, odnosno stvaranje i utvrñivanje pravila jedinstvenog svjetskog tržišta apotaknut je željom velikih korporacija za osvajanjem novih tržišta. Drugim riječima globalizacija je najvećaekonomska i društvena promjena u svijetu koja kao posljedicu ima mnoge probleme ali i porastkomunikacije izmeñu suprotstavljenih strana. U tom smislu (smislu relativnog vanjskog svijeta, svijeta uma)pojam i smjer globalizacije intenzivira sve veći protok resursa poput društvenih veza diljem svijeta.Gledajući iz tog ugla svijet, kreaciju čovjeka, pitamo se kakav može biti poredak u svjetlu ili tamiglobalizacije. To ovisi o stavu svakog pojedinca i njegovog poimanja sebe, svijeta, duha i materije.Nastavila je da u stvarnosti postoji samo jedan poredak. Čim stvaramo za sebe svijet u vremenu i prostoru,koji je podložan uzročnosti, mi smo na putu traganja i nalazimo uzroke za sve. S te relativne točke gledištau vezi globalizacije poznato je da su dvije nove sile na snazi u društvu novog tisućljeća. Prvo, strah odgubitka korijena u kulturi koja se globalizira: kako globalizacija utječe na osobni identitet koji je polaznatočka osobnog razvoja? Zamagljuje li ona identitet zajednice koji je kamen temeljac kulturama i kakouključivanje novih kultura utječe na narodnu baštinu? Drugo, podjednako pogubna iako često manjeprimjetna činjenica, u globalizaciji jest napetost uzrokovana preobiljem prolaznih informacija danihsadašnjoj generaciji. Javno mnijenje je neprestano usredotočeno na neposredne probleme koji zahtijevajutrenutačna rješenja, bilo terorizam ili rat ili pojedinačni slučajevi negativnog ponašanja, no koji se, ustvari,mogu riješiti kroz postepene reforme uvoñenjem religijskog i duhovnog dijaloga. Te vrijednosti uvoñenjeodgoja u duhu ljudskih vrijednosti igraju veliku ulogu.Sve više i više Girija je u tekst ugrañivala riječi nama dobro poznate, riječi našeg Učitelja i napisala da jenaravno, sve je meñusobno povezano, te prema tome ima brojne uzroke. Cio univerzum doprinosi krajnjoj,trajnoj stvari. A ta stvar je onakva kakva jest, jer je svijet onakav kakav jest, a to bi bio vrli novi poredaksvijesti koja zna i može pridonijeti ravnoteži u svijetu. To možemo nazvati i religijski ili duhovni dijalog kaobitni dio koji se sve više pokazuju i dokazuje kao važna ljudska vrijednost, kao društveno potreban i okojem će ovisiti budućnost (gledajući u tom relativnom kontekstu).S apsolutne točke gledišta sve modifikacije u svijetu su samo igra svijesti. Sve je samo refleksija u umukao posebno ime i oblik nekog ukrasa. Ipak, sve je samo zlato. Na isti način, istina čini sve mogućim, aipak, ništa što čini stvar onakvom kakva jest, njeno ime i oblik, ne dolazi od istine.Ono što mogu duhovno osviješteni pojedinci u smislu mogućeg djelovanja kao novi poredak u svjetluglobalizacije je uvijek biti spreman na religijski ili duhovni dijalog za sklad i jedinstvo u svakoj formipromjena u svijetu.Uzimati pojavnost (u ovom kontekstu globalizaciju) za istinitost bolna je pogreška i uzrok svih nesreća. Mismo sveprožimajuća, vječna i beskonačna stvaralačka duhovna svijest. Sve ostalo je ograničeno iprivremeno. Ne zaboravimo tko smo! To je vrli stari/novi poredak. Svi smo sposobni vidjeti iz apsolutne(sveobuhvatne) točke gledišta tako i ovu relativnu stvarnost najbolje kroz duhovni i religijski dijalog. To jevrli novi poredak. U meñuvremenu radimo na sadržaju svog srca. Rad i znanje treba ići ruku pod ruku. Našuniverzum izgleda da sadrži svako moguće iskustvo. Univerzum je bezvremen i savršen.Osoba (pojedinac) je vrlo mala stvar (pojava). U stvari ona je sklop, i ne može se reći da ona postoji samapo sebi. Nezapažena, ona jednostavno nije tamo. Ona je samo sjenka uma, suma zbira memorija. Čistobiće (bit) se reflektira u ogledalu uma kao saznavanje. Ono što je znano ima oblik osobe (persone),zasnovano na memoriji i navici. To je samo sjenka ili projekcija saznavaoca na platnu uma.Girija je završila da je svako iskustvo ograničeno vremenom. Sve što ima početak mora imati i kraj. Tako ipojam globalizacija.SVE BRŽA ČOVJEKOVA EVOLUCIJAPribližila sam se kraju pisanja ove knjige i pitam se koliko sam ispunila zadani cilj, tj. da pišem samo opozitivnim pomacima u našoj evoluciji. Budući živimo u svijetu dvojnosti vrlo je teško potpuno odvojiti samoono što je dobro, a pogotovo stoga što ima mnogo ljudi koji drugačije misle i ne smatraju da je ono što je zanas dobro, dobro i za njih. Zato predajem u Svamijeve ruke ovaj svoj pokušaj da ukažem da se mnogo89