Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

Dani su prolazili no kao da je sve kulminiralo Filipovom bolešću i svim problemima vezanim uz prodajustana i otplate hipoteke. Zazivala sam Svamija, molila sam se Isusu, Majci Božjoj, sv. Antunu i LeopolduMandiću, no, iako su moje usne ponavljale zazive i molitve, nisam se nikako mogla smiriti.Jednog dana uzela sam u ruke knjigu Heinza Grilla: Joga i kršćansvo i slijedeći mi je odlomak, bar takomislim, stvarno pomogao:Tko, u ovoj fazi praznine i tugovanja, neznanja i bolne odvojenosti smogne snage misliti na druge i naučise zaboraviti svoje duševno stanje stiče ono duhovno uvijek postojeće svjetlo usred noći. Tko smognesnage koncentrirati se na neki posao bez sebične namjere, tko služi bližnjem ili cijelom čovječanstvu,zadobit će jutarnju zvijezdu neba i njegove će oči početi zračiti novim svjetlom. Vidi li učenik u svom jadunovi početak s novim mogućnostima čistog služenja, jasnog mišljenja i nesebičnog davanja, tad možeusmjerenim koracima ovladati svojim životom, koji sada treba postati veći, nesebičniji a time ispunjenijiživot. Faza patnje opisuje smrt karme, prošlosti i dotada još vezanog ja. Djelovanja, misli i riječi za drugepoklanjaju novi mir, istinsku nadu a sveta tišina se raña.Iako se dugi niz godina bavim nesebičnim radom počela sam grozničavo tražiti sve više i više načina danesebično služim bližnjem, da služim čovječanstvu, a takvo djelovanje uistinu poklanja mir i istinsku nadu.Velikom Gospodovom milošću Filip se dobro oporavljao nakon operacije, uspjeli smo provesti etažiranjevlasništva i prodati stan u prizemlju tako da smo se riješili hipotekarnog kredita i nekako smo se svizajedno smjestili u suterenu kuće gdje je kroz dugi niz godina bio Sai centar. Još uvijek se borimo svlagom na pojedinim mjestima koja se povremeno kod jačih kiša pojavljuje no, što je to u usporedbi spotpuno poplavljenima kojih širom svijeta ima svakim danom sve više.Najednom kao da su se oblaci koji su se tako jako nadvili nad moj život ipak počeli polako razilaziti. Važnoje bilo spoznati da je svakodnevnica sa svim svojim radnim obavezama, konfliktima, suprotnostima iopterećenjima, isto tako bitan dio života, poput molitve i duhovne prakse.S povećanom budnošću, s pojačanom moći upravljanja mislima i svjesnošću otvara se konačno osjećaj zaistinu, koji šireći se u smjeru iznutra prema van ispunjava djela, riječi i misli nesebičnošću, ljubavlju, mirom ipredanošću.Nije dovoljno da postanete svjesni Moje prisutnosti u vama – morate shvatiti da je ta prisutnost isvemoguća. Počnite osjećati moćnu Božju prisutnost. Ona samo čeka priliku da se pokaže. Ako stesvjesni tog dara, tada nećete raditi po svom, nego ćete reći: „Baba, molim Te, Ti djeluj kroz mene,Ti se odazivaj kroz mene, Ti me usmjeravaj.‟ I tada će vaše ponašanje postati savršeno. Tada nećepostojati ni krivica, ni sumnje – samo predanost, mir i zadovoljstvo. Stalno prakticirajte tupredanost. Ja ću vam to nastaviti ponavljati sve dok to ne postane vaša druga priroda. Moratesamo reći: „Svami, molim Te, učini to za mene.‟ Morate Meni prepustiti uzde. Kad Mi se pokloniktako preda, Ja mu se dajem u potpunosti, bez ograničenja.”G. Busto: „Baba Is Here-Conversations with God on His Omnipresence‟Za mene je vrlo znakovito bilo da sam tri puta sanjala Babu u vrlo kratkom razdoblju nakon skoro dvijegodine. Osjećaj otuñenosti je polako nestajao, a moje predanje je svakog dana postajalo sve veće.Prvi se san odvijao u Indiji u Kulwant hali gdje smo sjedili i čekali Svamija da doñe na daršan. Ja samsjedila negdje skroz straga, u zadnjem redu i nestrpljivo pokušavala vidjeti ulaz u Kulwant hal gdje setrebao pojaviti Baba. No, odjednom se čuo žamor i na moju veliku sreću Svami se pojavio iza naših leña umojoj neposrednoj blizini. Dok sam se ja uspjela okrenuti On me je već prošao i hodao prema sredini. Izdna srca zavapila sam i pozvala ga: „Svami“ a On se okrenuo i, prepoznavši me, sa smiješkom upitao:Kako si? Toliko sam mu toga željela reći što mi je tištalo srce no, na kraju sam progovorila: „DobroSvami!“, a On je za mnom ponovio Dobro! Podigao je ruku na blagoslov i otišao dalje. Probudila sam sesva u blaženstvu od tog susreta i shvatila da mi je to bila poruka, jer je sve, ma što nam se dogañalo dobroza nas i naš duhovni razvoj, a na probleme treba gledati kao na prolazne oblake.Drugi je san bio u noći izmeñu 13/14. veljače 2006. godine. Sjedim na bhajanima u Indiji dok nas Svamisluša i pijucka iz staklene čaše neku limunadu. Odjednom se diže i na odlasku meni daje čašu spreostalom limunadom i kaže mi: Drink! (Pij!) Presretna sam i polako pijem iz čaše iz koje je On pio i takose budim. Pitam se koja je simbolika tog sna; da li je Svami otpio pola moje gorke čaše (sveg onog teškogšto me snašlo) ili mi je dao napitak koji je pio za snagu da izdržim sve što moram. U svakom sam seslučaju osjećala okrepljena i odlučna da sve prihvatim bez gorčine i s predanošću.Taj sam dan napisala pismo Babi koje je moj prijatelj liječnik iz Austrije ponio u Indiju i predao mu ga nasam dan Mahašivaratrija, 27. veljače 2006. godine Bila sam svjesna da je velika milost što moj prijatelj radi49