Ljubica Ljubić - Utjelovljenja ljubavi - znakovi vremena

stvara jedinstven kalup svjetla, zvuka i vibracijskih energija. Napredne civilizacije s drugih zvjezdanihsustava mogu opaziti život kakav poznajemo u svemiru dojmom koji nastane u vibracijskom ili energijskomkalupu. To je dječja igra. Zemljino Dijete čuda (ljudska bića) proizvode gomilu zvukova upravo sada, kaoda se djeca igraju u dvorištu univerzuma.Rijeka ga je donijela ravno u središte Svjetla. Osjećao se kao da ga je Svjetlo zagrlilo kad ga je ponovnouvuklo svojim dahom. Slijedio je još jedan nježan zvučni udar; bio je u velikom Svjetlu Ljubavi s Rijekomživota koja je protjecala kroz njega. To je Svjetlo ljubavi najjače od svega, i ono ne sudi. Ono je idealanroditelj za Dijete čuda (ljudska bića). Svjetlo mu je objasnilo da smrt ne postoji; mi smo besmrtna bića.Vječno smo živi! Shvatio je da smo dio prirodnog živućeg sustava koji se neprestano reciklira. Nikad munije bilo rečeno da se mora vratiti natrag. Jednostavno je znao da hoće. To je bilo prirodno nakon onogašto je vidio. Nije znao koliko je dugo po ljudskom vremenu bio u Svjetlu. Ali došao je trenutak kada jeshvatio da su sva njegova pitanja dobila potpune odgovore i da je njegov povratak blizu.Svaki čovjek ima drugačiji život i niz pitanja na koja želi odgovor. Neka naša pitanja su univerzalna, alisvatko od nas istražuje tu stvar koju nazivamo Životom na sebi svojstven način. Zato je svaki oblik životadrugačiji, od planina do pojedinog lista na drvetu. I to je vrlo važno nama ostalima u Univerzumu. Jer sve todoprinosi „Velikoj slici“, punini Života. Mi smo doslovno Božje istraživanje Samog Boga u beskrajnom plesuSvjetla. Naša jedinstvenost obogaćuje ukupan Život.Započevši povratak u životni ciklus, nikada mu nije palo na pamet, niti mu je itko rekao, da će se vratiti uisto tijelo. To jednostavno nije bilo važno. Imao je potpuno povjerenje u Svjetlo i Životni proces. Kad seRijeka udružila s velikim Svjetlom, zamolio je da nikada ne zaboravi otkrića i osjećaje onoga što je naučiona drugoj strani.Tada je bio odveden natrag kroz Svjetlo ponovno u vibracijsku sferu. Cijeli proces se izokrenuo pri čemu jedobio još više informacija. Vratio se natrag kući dobivši učenja o mehanizmima reinkarnacije. Znao je da ćebiti reinkarniran. Zemlja je veliki prerañivač energije, a pojedinačna svijest se širi iz nje u svakoga od nas.Po prvi put se doživio čovjekom, i bio je sretan. Biti ljudski dio Boga... to je fantastičan blagoslov. To jeblagoslov iznad svakog našeg i najvećeg mišljenja o tome kakav bi blagoslov mogao biti. Za svakog od nasje nevjerojatno i veličanstveno biti ljudski dio ovog iskustva. Svatko od nas, ma gdje se nalazili, blagoslov jeza planet, upravo ovdje gdje jesmo.I tako je prošao kroz proces reinkarnacije očekujući da bude negdje beba. Ali dobio je učenje kako jepojedinačan identitet povezan sa sviješću. I tako se reinkarnirao natrag u svoje tijelo.Ovaj mu se svijet više činio kao san nego onaj. Nakon tri dana ponovno se osjećao normalno, jasnije, aliipak drugačije nego što se ikad osjećao u životu. Nije više mogao vidjeti ništa loše u ljudskim bićima što jeprije viñao. Prije toga je bio u dobroj mjeri osoba koja stalno sudi drugima. Mislio je da su mnogi ljudizabrljali; ustvari je mislio da su svi zabrljali osim njega. No, sada mu je sve postalo jasno.Zagonetka života ima jako malo veze s inteligencijom. Svemir uopće nije intelektualan proces. Intelektpomaže; briljantan je, ali trenutno to je jedino s čime prosuñujemo, umjesto da to činimo svojim srcima imudrijim dijelom sebe.Središte zemlje je veliki pretvarač energije, baš kao što se može vidjeti na slikama našeg magnetskog poljazemlje. To je naš ciklus, koji povlači reinkarnirane duše natrag i ponovno ih izbacuje. To je dio grupnesvijesti zvane čovječanstvo a to što smo dostigli ljudsku razinu znak je da sudjelujemo u individualnojsvijesti.Vidio je da su rase nakupine osobnosti. Nacije su nakupine osobnosti. Gradovi imaju osobnost i grupneduše koje privlače odreñene ljude. Obitelji imaju grupne duše. Pojedinačni identitet sudjeluje kaopojedinačne grane grupnih duša. Različita pitanja koja ima svatko od nas vrlo su važna jer to je način nakoji Bog istražuje samoga Sebe - kroz nas. Zato postavljajmo svoja pitanja. Pronaći ćemo Sebe i pronaćićemo Boga u tom Sebstvu, jer samo Sebstvo postoji.Počeo je uviñati da smo svi mi ljudi srodne duše. Mi smo svi dio iste duše koja se razdijelila u mnogokreativnih smjerova, ali ipak je ista. Dok gleda u svako ljudsko biće vidi srodnu dušu, onu koju oduvijektraži. Osim toga, najveća srodna duša koju ćemo ikada imati jesmo mi sami. Svi smo mi i muško i žensko.To doživljavamo u maternici i kroz stadije inkarnacije. Ako tražimo tu srodnu dušu izvan sebe, možda junikada ne nañemo; ona nije tamo. Isto kao i što Bog nije "tamo". Bog je ovdje. Započnimo najveću ljubavnuvezu koju smo ikada imali... sa svojim Sebstvom. Iz toga ćemo voljeti sve ostalo.Spustio se u nešto što se može nazvati Pakao, i bilo je vrlo iznenañujuće. Nije vidio Sotonu ili zlo. Njegovospuštanje u pakao bilo je spuštanje u svaku ljudsku naviku mizerije, neupućenosti i tame neznanja. Činilose kao vječnost jada. Ali svaka od milijuna duša oko njega imala je upaljenu svjetlosnu zvijezdu uvijekdostupnu. Ali činilo se kao da nitko na to ne obraća pažnju. Svi su bili obuzeti svojom tugom, traumama i41