Sistemsko obrazovanje odraslih

8
u principijelnom ograničavanju „poznatog“. Mi smo time prisiljeni da o stvarnosti govorimo
strogo, a ne alegorijski“ (Dürr et al. 2005: 2).
Iz ovoga proizlazi nekoliko lekcija sistemskog govora koje ćemo ovdje samo navesti, bez
razrade:
Prva lekcija: Od uvjerenosti do mogućnosti (Od „to je“ do „meni se čini!“).
Druga lekcija: Izbjegavanje činjeničkog govora („Objektivnost“ često pod
navodnicima!)
Treća lekcija: Izbjegavanje linearne uzročnosti („ako – onda“-hipoteze i navođenje
uzroka!)
Četvrta lekcija: Izbjegavaj generaliziranje (prije svega riječica „uvijek“ najčešće sve
pogoršava!“)
Peta lekcija: Izbjegavaj Ti - poruke (vidi Ibid).
Djelujuće postupanje sa pedagoškim semantikama u obrazovno-odgojnom kontekstu je ipak
normativno ponašanje – činjenica koju ni kritika normativne pedagogije prošlosti ne može
potpuno potisnuti. Ipak je pedagogija, kako kaže njoj tako draga težnja, u sprezi sa
normativnim obrazloženjem njenog djelovanja – jer ona je zamršena putem spoznajnoobrazovnih
teorijskih proturiječnosti. Ostaje samo konstatacija:
- Pedagoško djelovanje je pomalo i djelovanje, kao nastojanje jednog liječnika da
izliječi. Šta je za nekog liječnika zdravlje i povrat tjelesne autonomije, to je za
pedagoga obrazovanje i omogućavanje autonomnog oblikovanja života.
- Svi mi (pedagoginje i pedagozi) djelujemo u skladu sa normama i obavezujemo se
profesinalnoj etici, koja je više naša vlastita, nego što možda možemo priznati.
Ipak nisu sve vrijednosti jednako vrijedne, zbog čega se ne moramo stidjeti naše
vrijednosti, moramo je samo predstavljati i živjeti vidljivo prema vani.
- Vrijednosti se utemeljuju putem iskustava i doživljaja, pri čemu refleksija i
samorefleksija uspjevaju da prodube stvaranje vrijednosti, što nam je poznato iz
moralno-pedagoških studija.
Intranzitivnost obilježava jednu profesionalnu bazu vrijednosti, kao što je već više puta
opisano u pedagoškim tekstovima iz prošlosti. Kod ove baze vrijednosti radi se o zaštićenim
gestama nasuprot životnim tj. usmjerenim prema novim razmišljanjima, djelovanjima ljudi,
grupa i društava. Ovom profesionalnom orijentiranju vrijednosti strano je sve što je
kontrolirano, pa čak i disciplinirano, jer se osjeća da energije zapravo ne izlaze iz otvorenosti i
doživljaja nego iz uskraćivanja i ograničenja – ovo je najosnovnija konsekvenca
„kibernetičkog“ razmišljanja, kao što to više puta ističe konstruktivist Heinz von Foerster
Zasigurno, i riječi su konstrukti, ali ne takvi da posjeduju pojedinačnu omiljenost, nego, prije
svega, socijalnu konstrukciju mjere svoje vijabilnosti. Ovo slijedi Kantov imperativ; djelovati
tako da vlastita odluka može služiti općem zakonu. To je poslovno-etička mjera koja