REMS SSM 160 R REMS SSM 160 K REMS SSM 250 K REMS SSM ...

hrv / scg hrv / scg
2.5 Predgrijavanje uređaja za tupo zavarivanje pomoću grijača
Priključni vod uređaja za tupo zavarivanje pomoću grijača uključi se u utičnicu
(23), koja se nalazi na stražnjoj strani kućišta blanje. Ako se vod, koji izlaz iz
ove utičnice uključi na mrežu, stroj je pripravan za pogon i uredaj za tupo
zavarivanje počinje se zagrijavati. Pri tome svijetli crveno kontrolna žarulja (24)
za mrežni napon i zelena kontrolna žarulja (25) za temperaturu. Za zagrijavanje
uređaju treba oko 100 minuta. Kad se dostigne postavljena temperatura u
uređaj ugrađeni regulator (termostat) iskopča struju grijača. Crvena žarulja
nastavlja svijetliti. Kod elektroničkog regulatora (EE) žmiga zelena žarulja skroz
i tako pokazuje stalno ukapčanje i iskapčanje struje grijača. Kad istekne daljnjih
10 minuta čekanja (DVS 2207 1. dio) postupak zavarivanja može otpočeti.
2.6. lzbor temerature zavarivanja
Temperatura uređaja za tupo zavarivanje tvornički se postavlja na iznos srednje
temperature zavarivanja polietilenskih cijevi (210°C) za upotrebu u teškim
uvjetima (PE-HD). Ovisno o materijalu i o debljini stijenke cijevi, može se ukazati
potreba da se temperatura zavarivanja korigira. Tim povodom treba voditi
računa o navodima proizvođača za cijevi, odnosno spojnog pribora! Slika 5
daje krivulju orijentacionih vrijednosti za temperaturu grijača u ovisnosti o debljini
cijevi. Načelno vrijedi da se treba držati viših temperatura kod tanjih cijevi a
nižih temperatura kod debljih cijevi (DVS 2207 1.dio). Korekturu temperature
mogu uz ostalo zahtijevati i okolnosti u okolini (ljeto/zima). Stoga bi temperaturu
grijača trebalo provjeravati n.pr. električnim instrumentom za mjerenje temperatura
na površini. Kad zatreba, moguće je obaviti korigiranje temperature
gumbom za postavljanje temperature regulacije (26). Kad se temperatura
korigira treba voditi računa da se grijač počne koristiti tek po isteku 10 minuta
od postizanja nove, namještene temperature.
3. Pogon
3.1. Opis postupka
Prilikom tupog zavarivanja pomoću grijača spojne se površine dijelova koje
treba zavariti grijačem, postave pod tlakom točno sučelice jedna drugoj, a nakon
toga griju se pod smanjenim tlakom na temperaturu zavarivanja, te se, nakon
odmicanja grijača, sastave u cjelinu pod tlakom (slika 6).
3.2. Pripreme za zavarivanje
Kad se radi na otvorenom prostoru, treba utvrditi da nepovoljne prilike u okolini
neće imeti negativnog utjecaje na postupak. Kad loših vremenskih prilika ili
jakog sunca treba mjesto zavara zasloniti, po potrebi korištenjem šatora za
zavarivanje. Radi onemogućenja nekontroliranog hlađenja zavara propuhom
treba začepiti krajeve cijevi koje leže nasuprot mjestu zavara. Deformiranim
krajevima cijevi treba vratiti pravi oblik prije početka zavarivanja opreznim
zagrijavanjem pomoću odgovarajuće naprave koja puše vrući zrak. Zavarivati
treba samo cijevi i spojne elemente od istog materijala i iste debljine stijenke.
Cijevi se režu odgovarajućim rezačem REMS RAS (vidi 1.1.).
3.3 Upinjanje cijevi
Razmjemo promjeru treba uložiti u stroj 4 stezna uloška (27) u pristroj za
pritezanje (19) tako, da je ona njihova strana koja ima pregib okrenuta prema
sredini. Stezni ulošci uklijšte se pomoću vijaka sa šesterokutnom glavom (28)
pomoću isporučenog ključa. Isto tako se 2 uloška držača cijevi (29) montiraju
na držač cijevi (30) i ukljiješte pomoću vijaka sa šesterokutnom glavom Cijevi,
odnosno dijelove cjevovoda teba ispraviti prije pritezanja u steznu glavu. Duge
cijevi po potrebi treba podložiti REMS Herkules napravama (vidi 1.1.) Kad se
postavljaju kratke cijevi pomaknu se držači cijevi (30) odnosno zakrenu se za
180°. U tu svrhu treba steznu ručicu (31) olabaviti i pomicati držač cijevi odnosno
podići potezni gumb (32) i okrenuti držač cijevi oko osi stezaljki (31). Krajevi
cijevi trebaju stršati prema sredini preko čeljusnih uložaka i čeljusti i, kako bi
se moglo blanjati.
Cijevi odnosno spojni pribor treba tako poravnati da površine međuse stoje
planparalelno, tj. da stijenki cijevi točno naliježu u području priljubljivanja. Po
potrebi treba ponoviti postavljanje cijevi uz otvoren uređaj za upinjanjanje i pri
tom ih potokariti (ako cijev nije točno okrugla). Ako korektura ne uspije ni nakon
višekratnih Pokušaja potrebno je dotjerivanje (justiranje) čeljusti. Uu tu se svrhu
olabave vijci (33) za pritezanje obje čeljusti i samo jedna cijev upne se u obe
čeljusti. Ako cijev ne naliježe kako na čeljustima tako i na držačima, treba čeljusti
centrirati laganim kuckanjem. Nakon treba ponovo pritegnuti vijke za pritezanje
(33) još dok je cijev upeta.
Čeljusti moraju čvrsto obuhvatati krajeve cijevi. Po potrebi će se matica (34)
za pritezanje tako dugo podešavati u ekscentru (35) dok se ne bude morala
primjeniti sila radi zatvaranja poluge za pritezanje (36).
3.4. Blanjanje krajeva cijevi
Neposredno pred zavarivanjem treba ravno poblanjati krajeve cijevi, koji će biti
zavareni. U tu svrhu zakrene se blanja (6) u radni položaj i tu se može ukopčati
pomoću sklopke na gumb, koja se nalazi u dršku (20). Dok blanja radi treba
pomoću poluge za pritiskivanje (7) umjereno pritisnuti krajeve cijevi na ploče
blanje. Blanjati treba sve dok se na obje strane ne pojavi neprekinuta strugotina
od blanje. Na to se uz još uvijek ukopčanu blanju polako otpusti poluga za
pritiskanje (7) dok se strugotina ne izgubi. Na to se blanja izmakne iz radnog
položaja, sastave se pokusno poblanjani krajevi cijevi radi provjere njihove
planparalelnosti i njihove centričnosti. Pod tlakom prilagođenja (vidi sliku 8)
širina zazora među cijevima, navedena u slici 7 ne smije biti prekoračena.
Nakupine od blanjanja prema vanjskoj plohi cijevi ne smiju iznositi više od 10%
debljine stijenke cijevi. Poblanjane površine ne smiju se više doticati prije
zavarivanja.
Ako cijev ili spojni pribor na jednoj strani budućeg zavara ne treba više -ili ne
treba uopće- blanjati, ali je to na drugoj strani još potrebno, tada se graničnik
s donje strane kućišta blanje zakrenne na onu stranu, koju više ne treba blanjati
3.5. Faze postupanja kod tupog zavarivanja pomoću grijača
Kod tupog zavarivanja pomoću grijača, tim grijačem zagrijavaju se na temperaturu
one površine koje će nalijegati u zavaru jedna na drugu., a po završenom
zagrijavanju nakon uklanjanja grijača zavare se međusobno pod djelovanjem
tlaka. Prije svakog zavarivanja treba kontrolirati temperaturu grijačau njegovom
radnom području. Po potrebi korigira se ova temperetura kako je opisano u
točki 2.6. Također treba grijač očistiti papirom ili krpom, koji ne poštaju vlakna,
natopljenim u žestu ili tehnički alkohol. Na zaštićenoj površini grijače nikako
ne smije biti zalijepljenih ostataka plastike. Kod čišćenja grijača treba bezuvjetno
paziti, da antiadhezivni zaštitni sloj grijača ne bude oštećen prilikom korištenja
alata.
Pojedine faze tehnološkog postupka prikazane su u slici 8.
3.5.1. Faza prilagođenja
Tijekom ove faze, pritiskuju se na grijač površine, koje će nalijegati u zavaru
jedna na drugu, dok se po obodu ne oblikuju izbočine. U ovoj fazi postupka
iznosi tlak prilagođenja koji treba narinuti n.pr. za polietilen 0,15 N/mm² (prema
DVS 2207).
Već prema različitim promjerima cijevi i prema određenom tlaku za pojedine
debljini stijenki cijevi valja izračunati silu koju se mora narinuti na površine
nalijeganja, kako bi bio postignut navedeni tlak od 0,15 N/mm². Sila pritiskivanja
F izračunava se kao produkt tog određenog tlako p i povšine stijenke cijevi A
(F = p · A), t.j. nalijegajuće površine cijevi moraju se pritisnuti jedna uz drugu
toliko većom silom, koliko su veće same te površine. Tako proizlazi n. pr. za
cijev Ø 110 mm PN 3,2 (s = 3,5 mm) površina nalijeganja 1170 mm² a time
potrebna sila F = 0,15 N/mm² · 1170 mm² = 175 N. Na svakom je stroju postavljena
pločica (37) s odgovajućom tablicom, koja pokazuje do koje se sile, potrebne
za pojedine cijevi uz određeni tlak, može raditi s pojedinim stroje. Slike 10 – 13
pokazuju ove tablice za strojeve REMS SSM 160 R, REMS SSM 160 K, REMS
SSM 250 K, REMS SSM 315 RF. Iz odgovarajuće tablice (Fig. 9 i 16) treba
uzeti vrijednost potrebne sile stiskanja i primijeniti ju koristeći ručku za okretanje
(7). Ako se nalijegajuće površine opterete ručkom za okretanje, može se
ostvarena sila stiskanja očitati na kazalu (38).
Prije zavarivanja mora se provjeriti da li stezne naprave dovoljno čvrsto stegnu
komade cijevi da bi se moglo ostvariti minimalno potrebnu silu stiskanja. Za to
krajeve cijevi treba u hladnom stanju dovesti jedan do drugoga i ručkom za
okretanje (7) probno primijeniti najmanju potrebnu silu stiskanja. Ako stezne
naprave ne drže cijevne komade dovoljno čvrsto, moraju se postaviti matice
za pritezanje (vidi 3.3).
Prilagođenje je ostvareno kad se oko cijeloga opsega cijevi formira izbočina,
čija visina odgovara najmanje iznosu navedenom u slici 14 u stupce 2.
3.5.2. Faza predgirjavanja
Prilikom predgrijavanja tlak se smanji gotovo sasma. Trajanje predgrijavanja
prikazano je na slici 14. u. 3. stupcu. Kod predgrijavanja prodire toplina kroz
sučeone površine i dovodi ih na temperaturu zavarivanja.
3.5.3. Faza preinake tlaka
Nakon predgrijavanja grijač se odmakne i otkloni od sučeonih površina koje se
pri tom ne dotiču. Zatim se čeone površine brzo dovedu u neposrednu blizinu
tik pred doticanjem. Razdoblje ove faze ne smije prekoračiti trajanja navedene
u slici 14. u stupcu 4., jer bi se inače sučeone površine nedozvoljeno ohladile.
3.5.4. Faza priljubljivanja (nastajanja tlake)
Sučeone površine trebaju se u ovoj fazi dodinnuti pri zanemarivoj brzini približavanja.
Tlak priljubljivanja treba uz ravnomjemi porast dovesti do 0,15 N/mm²
(prema DVS 2207 1.dio) i mora (prema slici 14 5. stupac) tijekom faze ohlađenja
biti stalan (konstantan). Pomoću ručice stezne poluge (39) se tijekom trajanja
ohlađivanja aretira poluga za potiskivnje cijevi (7). Sile pritiska, koje treba
primjeniti kako je opisano u točki 3.5.1. date su u u tablicama slike 9 – 16. Nakon
priljubljivanja mora po cijelom obodu nastati jednolika dvostsruka izbočina.
Oblok izbočine daje prvu orijentaciju o jednolikosti zavarivanja. Dimenzija
označena s K na slici 15 mora biti uvijek veća od 0, t.j. izbočina mora posvuda
nadvisivati opseg cijevi.
3.5.5. Faza vađenja zavarenog spoja iz stroja
Nakon isteklog ohlađenja otvori se ručica stezne poluge (39) prije no što se
olabavi pristroj za pritezanje (19), pri čemu se poluga (7) mora pridržavati, kako
bi tlak na sučeonom mjestu padao dovoljno polako da zavareni šav ne bude
ugroženo. Na to se otvore poluge za pritezanje (36) i zavareni komad može se
tada izvaditi iz stroja. Pustiti da se zavareni šav prirodno ohladi bez utjecaja
sa strane! Ne ubrzavati ga vodom, hladnim zrakom i sličnim! U pogledu opteretivosti
ovako dobivenog komada treba pogledati upute proizvođača cijevi i
pribora!
4. Održavanje
UPOZORENJE Prije radova na održavanju i popravaka izvući utikač
iz mrežne utičnice! Ove radove smije obavljati samo stručno osoblje.
4.1. Održavanje
Strojeve REMS SSM nije potrebno održavati. Sustav prijenosa brzine (zupćanici)
električne blanje ispunjen je trajnom masti i ne treba ga iznova podmazivati.