knjiga objava i poslanstvo.pmd - Ibn Sina

OBJAVA I POSLANSTVO 17
vjerovjesnička poruka i besprimjerna ‘decidnost’ su uvijek zajedno.
Poslanici, budući da se osjećaju “poslanim”, te da nemaju niti najmanje
sumnje u svoje poslanstvo i njegovu nužnost i korisnost, svoju poruku
obznanjuju i brane decidnošću kojoj nema ravne.
Kada je Musa, sin Imranov, zajedno sa bratom Harunom ušao faraonu, a
sve što su imali bila je vunena odjeća i štapovi u rukama, pozvali su faraona u
vjeru i potpuno odlučno mu rekli: “Ukoliko naš poziv ne prihvatiš, propast
tvoje vladavine je neminovna, a ako naš poziv prihvatiš i kreneš putem kojim
mi želimo, mi ti garantujemo visoku počast.” Faraon sa velikim čuđenjem
tada reče: “Pogledajte ih što govore: garantuju moje počasti, ako ih slijedim,
inače će propasti moja vladavina.” 2
Resuli-Ekrem (s.a.v.s.) u prvim godinama poslanstva, kada broj muslimana
nije prelazio ni broj prstiju dvije ruke, na sastanku koji je u historiji poznat
pod nazivom “Dan opomene”, sakupio je velikane Beni Hašima i prenio im
svoju poruku i jasno i sa potpunom decidnošću im rekao: “Moja vjera će
obuhvatiti cijeli svijet, a vaša sreća je u prihvatanju i slijeđenju mog poziva.”
Ove riječi su se učinile toliko jakim i nevjerovatnim da se skupina sa čuđenjem
međusobno zgledala i ne davši odgovor razišla.
Kada je Poslanikov amidža Ebu Talib, hazreti Resuli-Ekremu (s.a.v.s.) prenio
poruku Kurejšija, koja je u osnovi ovakva: “Spremni smo ga izabrati za kralja,
svoje najljepše djevojke njemu za žene dati, učiniti ga najbogatijim među nama,
pod uvjetom da se odrekne svojih riječi”, on je odgovorio: “Kunem se Allahom
Uzvišenim, da mi stave Sunce u jednu, a Mjesec u drugu ruku, nikada
ne bih napustio svoj poziv.”
I zaista, kao što su sačuvanost od grijeha i sačuvanost od grešaka u predvođenju
ljudi neophodne pretpostavke za primanje Objave i vezu sa Allahom
Uzvišenim, iskrenost, a isto tako i decidnost su, također, neophodne
pretpostavke.
2
Nehdžul-belagah, hutba 190.
knjiga objava i poslanstvo.pmd 17
12. 02. 02, 19:57