knjiga objava i poslanstvo.pmd - Ibn Sina

OBJAVA I POSLANSTVO 43
da je mu’džiza “jasan dokaz” i presudan argument, da su ih poslanici činili
“bi iznillahi” (sa Allahovim dopuštenjem), kao i to da su one činjene samo do
granice na kojoj su predstavljale “znakove” i “jasne dokaze” istinitosti njihovog
govora i da poslanici nisu bili obavezni odgovoriti na improvizacije
ljudi i na ono što u bilo kom momentu nekoj osobi padne na pamet i zatraži
mu’džizu. Drugim riječima, poslanici ne prave “pozorišnu predstavu od
mu’džiza”, ne prave njihovu tvornicu ili nešto tome slično.
Kur’ani-kerim, pored toga što razmatra ovo pitanje, potpuno jasno govori
o mnogim mu’džizama ranijih poslanika, kao onima Nuha, Ibrahima,
Luta, Saliha, Huda, Musaa i Isaa (alejhimusselam) i na njih stavlja obilježje
ispravnosti koja se ni na koji način ne može osporiti.
Neki orijentalisti i kršćanski svećenici, na osnovu ajeta u kojima Kur’an
negativno odgovara na provokacije mušrika prilikom njihova traženja
mu’džiza, tvrdili su da je Poslanik (s.a.v.s.) ljudima govorio: “Ja nemam
mu’džize osim Kur’ana, ako Kur’an prihvatite kao mu’džizu, pa dobro je,
inače drugu mu’džizu ne mogu učiniti.” Neki od muslimanskih pisaca “intelektualaca”
današnjice, također, prihvataju isto ovo mišljenje i dokazuju ga
na sljedeći način: mu’džiza je dokaz, uvjerljiv za nezrele osobe i djecu koja
slijede neuobičajene i čudne stvari, dok odraslu osobu one ne zanimaju i
njena preokupacija je logika. Pošto je doba Resulullaha (s.a.v.s.) bilo doba
razuma i logike, a ne doba obmana i maštarija, Resulullah se, s Allahovom
(dž.š.) dozvolom, uzdržavao od prihvatanja zahtjeva za bilo kakvom
mu’džizom pored Kur’ana (a.š.).
Ovakvi intelektualci kažu:
“Neizbježno je bilo za ranije poslanike da pribjegavaju pomoći mu’džiza i
natprirodnih djela. U ono vrijeme bilo je teško, pa, čak, i nemoguće, predvođenje
ljudi uz pomoć umnih dokaza... U vrijeme pojave Resulullaha (s.a.v.s)
ljudska zajednica je prošla dječije doba i stupala u doba umne zrelosti. Jučerašnje
dijete, koje je bilo ovisno o majci, koja ga je vodila za ruku i učila hodati,
sada može stajati na svojim nogama i koristiti svoj mozak... Nije bila
bezrazložna Resulullahova (s.a.v.s.) istrajnost, pred insistiranjem poricatelja i
neprijatelja, da ne čini mu’džize i natprirodna djela za dokazivanje istinitosti
svog poziva, nego se oslanjao na umne dokaze, iskustvo i historijske dokaze...
I pored velikog insistiranja i upornosti poricatelja (vjere-op.p.), Resulullah
(s.a.v.s.), po Allahovoj naredbi, uzdržavao se od mu’džiza, onakvih kakve
knjiga objava i poslanstvo.pmd 43
12. 02. 02, 19:58