knjiga objava i poslanstvo.pmd - Ibn Sina

OBJAVA I POSLANSTVO 27
2. Osnovni cilj je monoteizam zajednice. Teoretski i praktični monoteizam
jedinke je neophodni uvod u monoteizam zajednice. Teoretski monoteizam
se odnosi na spoznaju Boga Uzvišenog. Za čovjeka, u granicama mogućnosti
njegovog bića, ne postoji neophodnost da Boga spozna ili ne, ili da
jedini faktor-pokretač njegove duše bude Bog ili neka od hiljadu drugih stvari.
Također, zbog pravila prioriteta, za Boga ne znači ništa da ga čovjek spozna
ili ne, obožava ili ne obožava.
Međutim, s obzirom na to da je savršenstvo čovjeka u množini i monoteizmu
zajednice, a to nije moguće postići bez teoretskog i praktičnog monoteizma
jedinke, Bog je učinio obaveznom spoznaju i obožavanje Sebe, a da bi se
ostvario monoteizam zajednice.
3. Osnovni cilj je spoznaja Boga i približavanje Njemu. Monoteizam zajednice
predstavlja pripremu i sredstvo za dostizanje ovog savršenog cilja,
jer, kao što je ranije i rečeno, u monoteističkom pogledu na svijet, bit svijeta je
“od Njega”, ne “k Njemu”. Prema tome, savršenstvo čovjeka je u tome da se
približava Njemu.
Čovjek posjeduje posebnu privilegiju, a to je da, shodno kur’anskim ajetima:
“Kada sam u njeg’ udahnuo od Svoje duše.” (Hidžr, 29 i Sad, 72).
Njegova stvarnost jeste Božija stvarnost. Priroda čovjeka je priroda koja
traži Boga. Zbog toga, njegova sreća, savršenstvo, spas, dobro i izbavljenje
jesu u spoznaji Boga, obožavanju Njega i dolasku u Njegovu blizinu. Međutim,
s obzirom na to da je čovjek, po prirodi, društveno biće i, ukoliko ga
odvojimo od društva, prestaje biti čovjekom i, ukoliko zajednicom ne vladaju
uravnoteženi društveni sistemi, njegovo kretanje u potrazi za Bogom nije
moguće. Zbog toga su poslanici djelovali na uspostavljanju pravde i pravednosti
i iskorjenjivanju zuluma i nepravde. Pored toga, vrline zajednice, poput
pravde, slobode, jednakosti i demokratije, kao i moral zajednice koji, između
ostalog, obuhvata darežljivost, opraštanje, ljubav i dobročinstvo, nemaju vrijednost
u samoj biti čovjeka, pa se kao takve ne ubrajaju u njegovo savršenstvo.
Sve spomenute vrijednosti i vrline predstavljaju pripremu i sredstvo, a
prekidom veze sa njihovim Vlasnikom njihovo postojanje i nepostojanje dolaze
na isti nivo. One su uvjet za postizanje savršenstva, a ne samo savršenstvo;
priprema za izbavljenje, a ne samo izbavljenje; sredstvo spasa, a ne sam spas.
knjiga objava i poslanstvo.pmd 27
12. 02. 02, 19:57