SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

StratištaS 12011. pčite stvari. Njega su komunisti misliliubiti iz zasjede na Kočerinu gdjeje bio župni vikar, ali je to doznao iuspio se na vrijeme skloniti. Danasnam je dragocjen izvor informacija zamnoge ubijene fratre.Ustrajnim radom na masovnojgrobnici počinju se pojavljivati i prvelubanje. Ne vadimo ih još, ali nampomažu u određivanju ozemlja samemasovne grobnice. Jedna je slomljenakamenom koji je nabačen na nju.Po svemu sudeći, učinili su to ubojice.Na kraju brojimo 5 lubanja i mjerimoopseg masovne grobnice. Iznosi3,5 x 4,5 m. Zadovoljni smo da smouspjeli to odrediti. Moći ćemo se višeusredotočiti na otkopavanje i pripremanjeposmrtnih ostataka za vađenjekoje bi trebalo biti u petak dolaskomforenzičarke Marije Definis-Gojanović.Ukazuju se i ostatci obuće i odjeće.Kopče s remena, puce, nožić, slomljenenaočale... svjedoče o ubijenimai kao da ih nekako čine življima unašoj svijesti.Dok razmišljam o tome, napolaslušam čovjeka koji je došao po prviput. Nije puno govorio, ali kad rečeda traži oca, nekako sam se trznuo.Obično su oni koji dolaze tražili djedove,bake... U jednom trenutkuglas mu zadrhta kroz suze. Kad seprimirio, nadoda da se još nije bio nirodio kad su mu ubili oca. Sada samga zaista slušao punim umom. Nijese tu imalo što reći, moglo se samopozvati na Boga i obećati da ćemoovaj posao savjesno obaviti do kraja.Zahvalio nam je na tomu što radimoi otišao, a mi smo ostali zahvaljujućinjemu što nas je smatrao dostojnimapustiti nas u djelić svoje životne sudbine.Nismo mogli odgonetnuti otkudhrpa pepela u donjem dijelu grobnice.Jesu li ih pokušali paliti? Što li jebilo? Možda to uspijemo sutradankad otkopamo još više okolne zemlje.Oko 15.00 sati spoznali smo dasmo dovoljno iscrpljeni žegom i radom.Istina je da su nas opet obilatočastili, naročito osvježavajućim pićima,ali niti smo imali vremena zaodmaranje niti je to moglo pobijeditiovo sunce. Najveće nam je zadovoljstvoi najveći odmor posao koji lijeponapreduje. Radujemo se onom danukad ćemo nakon identifikacije pobijenedostojno pokopati s njihovimanajbližima.21. srpnja 2010.Grad se polagano budi. Već je7.00 sati. Nekada je ovdje bila šikara,jedino je Oznina kuća trebalaspadati u civilizaciju, ali je, na žalost,prošla onkraj nje.Razmišljamo što danas raditi.Oslobodili smo pristup do nekolikotijela, ali smo primijetili da ispod 2tijela ima još njih. Nisu čitava. Očitosu bila na površini pa su im divljezvijeri pojele gornji dio. Netko je toprimijetio pa ih je zasuo zemljom daim se sačuva barem donji dio. Slaže seto s dječakovom pričom, sada starca,koji je vidio kako iz zemlje viri ruka ufratarskom habitu i kako divlje pticekljucaju nečiju glavu. Odlučujemoraditi na daljnjem čišćenju pristupatijelima pa ćemo naknadno vidjetišto s njima učiniti.Negdje na području Ljubuškogubijeni su fra Paško Martinac i fraMartin Sopta. Neki misle da se todogodilo upravo ovdje. Pada mi naum ono što je o fra Paški Martincui njegovu istražitelju Petru Jelčićuzapisao fra Janko Bubalo u svojimmemoarima Apokaliptični dani. Kadje fra Paško opazio Petrovu bezbožnost,rekao mu je: »Mladiću, meni sečini da Vi ni u Boga ne vjerujete«.»Ta usta to više nikada ne će izustiti«,bio je Petrov zaključak dok je topričao fra Janku istražujući njegovunavodnu krivicu. Možemo samozamisliti taj trenutak! Fra Paško jeočito pobijedio unatoč smrti strijeljanjem.Oko 9.30 sati posjećuju nas fraVelimir Mandić i fra Stjepan Neimarević.Naravno da se zanimaju zasve što se događa ovih dana. A namanije teško ispričati im, kao i drugima.Neka se istina širi i osvjetljava tamukoju su komunisti nemilice sijali.Gledam ostatke naočala. Pripadajuonoj staroj, okrugloj modi. Ta-18