SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

PodlistakMučeništvo i svetost važni su za procvat CrkveNASTANAK KULTA I ČAŠĆENJA SVETACAProteklo je dosta vremena dok se ustrojio službeni nauk glede čašćenja svetacaKultom blaženih i svetih Crkva slavi Boga čija se svetostodražava u određenu vremenu i prostoru te zrcaliu životima konkretnih kršćana. Kao takvi, oni su namuzoran poticaj kako treba nasljedovati Krista. Za njihovuproslavu i »putujuća Crkva« moli: »Bože, slavo vjernikai živote pravednika. (…) Oni su vjerovali u otajstvouskrsnuća, udijeli im radost vječnoga blaženstva.« 1 Uprvim stoljećima kršćanstva štovali su se svetima jedinomučenici 2 , uz Blaženu Djevicu Mariju, Ivana Krstiteljai apostole. Ti slavljeni mučenici nisu bili kanonizirani usmislu kasnije kanonizacije u kršćanskoj tradiciji. Naime,onaj drevni glas naroda bio je za prvu Crkvu i Božji – voxpopuli, vox Dei. Nisu bili potrebni posebni dokazi, negobi njihova mučenička smrt i ustrajnost vjere bila priznatai poznata u dotičnim mjesnim zajednicama – Crkvama.Tek od trećega kršćanskog stoljeća imamo početke sustavnijegaprikupljanja i bilježenja raznih martirologija.Liturgijski kult svetaca nastao bi tekpo završetku progona, a do tada binjihova zajednica čuvala spomen.Početci obilježavanja i štovanjaVeć na samim početcima imamobiskupe, koji često i sami daju inicijativu,kao nositelje liturgijskih čina uobilježavanju mučeničkih obljetnica.Početci kršćanstva obilježenisu mučeništvom. Vjernici supomno čuvali uspomenu na tedogađaje i u zgodno ih vrijemebilježili. Malo pomalo nastajumartirologiji koji objedinjuju tasjećanja i te zapise.Biskupi su poticali opisivanje podrobnosti smrti, a ondabi te spise slali drugim Crkvama. Tako, npr. imamo, počevšiod 354., zabilježeno da se u Rimu časte afrički mučeniciPerpetua, Felicita 3 te Ciprijan 4 . On je sam nekoć, upismu upućenu svećenstvu, preporučio da treba bilježitivrijeme smrti ispovjednika vjere, kako bi se kasnije mogaoslaviti spomen na njihova mučeništva. Malo iza togaimamo i rimskoga mučenika Lovru koji je poznat u većinizapadnih Crkava, a bio je učenik pape Siksta II. koji ga jepostavio nadglednikom, protuđakonom među sedmoricuuglednih rimskih đakona. U toj ulozi, Papinim nalogom,on povjereno mu crkveno blago dijeli siromasima te zavrijeme Valerijanova progonstva biva mučen, izbičevani u teškim mukama spaljen. Iste godine zemni ostatciapostolskih prvaka Petra i Pavla brižno su, nanovo, pohranjenite od tada postoji i neprekinuto čašćenje svetih.S druge strane, ne postoji nijedan poznati službenidokument ovoga vremena koji bi biskupimapropisivao kako postupatiglede mučeništva. Upravo zbog toganastaju i stanovite poteškoće u smisluautentičnosti nekih spisa kojima jeopisano određeno mučeništvo. 5Posebno je bilo osjetljivo mučeništvodonatista u afričkom kršćanstvukoji su proglašeni šizmaticima – otpadnicimaod crkvene zajednice. 6S2011.1p1Spomen svih vjernika pokojnika, Zborna molitva.2Najopširniji studijski tekst o kultu mučenika donosi T. Baumeister, Die Anfänge der Theologie des Martyriums, MBT,Münster Westfalen, 1980., str. 350.3Sv. Perpetua i sv. Felicita iz Kartage, današnji Tunis, Afrika. Mučeničkom su smrću umrle za vrijeme progona kršćanasukladno naredbi cara Septimija Severa. Te su mučenice uhvaćene kao katekumeni – Perpetua u dobi od 22 godinei s malim djetetom u naručju te njezina ropkinja Felicita u osmom mjesecu trudnoće. Felicita je rodila djevojčicu utamnici, tri dana prije mučeničkog smaknuća u kartagškom amfiteatru. (Iz Mučeništva svete Perpetue i svete Felicite,18. 20. – 21.)4Sveti je Ciprijan rođen najvjerojatnije u Kartagi oko 200. godine. Rođen u poganskoj obitelji, obratio se na kršćanstvoi postao biskupom Kartage. Mučeničkom je smrću umro 258. za vrijeme progona što ga je protiv kršćana poduzeo carValerijan.5O tim poteškoćama, mnogo stoljeća kasnije, progovorit će Prospero Lambertini, Papa Benedikt XIV. u svom monumentalnomdjelu o Beatifikaciji slugu Božjih i kanonizaciji svetaca; Praeliminares controversiae (1.1.), o odnosukanonizacije i poganske apoteoze (c.1); o različitim pitanjima o mučeništvu i mučeničkim Spisima (cc. 2-4). Usp. BE-NEDICTUS XIV, De servorum Dei beatificatione et Beatorum canonizatione, sv. 7.6Donatisti su bili pripadnici donatističke sekte, a ime im potječe po ondašnjem biskupu Kartage, vođi pokreta koji serazvio u četvrtome stoljeću. Nauk donatista isticao je da se krštenje i drugi sakramenti mogu izgubiti, odnosno da setemelje na osobnoj svetosti i integritetu onih koji su ih dijelili. Današnji Papa, Benedikt XVI., govoreći o sv. Augustinu,hiponskom biskupu, spominje da se kršćanstvo njegova doba, suočavalo »s razdirućim religioznim tendencijama i56