SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

More documents

Recommendations

Info

Pobijenijenciju da se može vratiti u Provinciju 8 te da je odDirekcije državnih željeznica dobio povlaštenu kartuza putovanje. Karta je 5. kolovoza 1937. poslana nafranjevački samostan u Zagreb. 9 Iz 1937./38. nemadokumenata o fra Mariofilu. Pretpostavljam da sevratio u Breslauu i dovršio 5. godinu studija. Svakako,5. listopada 1938. je u Mostaru. Bio je s kolegamakod biskupa na polaganju jurisdikcijskog ispitate im je biskup podijelio jurisdikciju za djelovanje napodručju biskupije. 10Vojsku nije služio. Naime, godine 1939. tadašnjaga je regrutna komisija u Mostaru prema čl. 3, t.6 proglasila nesposobnim za vojsku. 11 Nije poznatrazlog toj ocjeni njegove vojne sposobnosti.Redovništvo i svećeništvoFra Mariofil je u franjevački novicijat na Humcustupio 3. kolovoza 1930. Franjevački mu je habitobukao provincijal fra Dominik Mandić, a meštarmu je bio fra Eugen Tomić st. Njegov je naraštajbio veoma brojan: obučeno je čak 17 fratara. Sudbinanjegovih kolega bila je veoma različita: sedamje napustilo zajednicu (Ante fra August Boras, Grgofra Domagoj Ereš, Jure fra Blago Granić, Jure fraAnđeo Leko, Frano fra Miron Nevistić – kasnijepoznati književnik u emigraciji, Jerko fra BorislavPandžić, Dane fra Kosta Vego), jedan je napustiofranjevački red, ali je ostao svećenik (fra AnzelmoČulina – don Cvitan Čulinović, bio više desetljećažupnik u Žepču), jedan je umro mlad kao klerik (fraBernard Katić, † 1943.), jednoga su partizani ubilikao i fra Mariofila (fra Nenad Venancije Pehar), asamo ih je nekoliko preživjelo rat i poraće i nastavilodjelovati kao franjevci (fra Mutimir Ćorić, fraBerislav Mikulić, fra Miroljub Skoko i fra BosiljkoVukojević u Hercegovini, a fra Kruno Pandžić i fraBerto Dragićević u Americi i Kanadi). 12 Jednostavnezavjete fra Mariofil je položio 5. kolovoza 1931. naHumcu, a svečane 12. kolovoza 1934. u Mostaru. 13Za subđakona, đakona i svećenika fra Mariofil jezaređen iste godine, 1936. u svega dva mjeseca. Onje imao dovoljno godina te zaprjeka nije mogla bitikanonska dob, kao što je to bilo kod mnogih novihređenika. S njim je zaređeno nekoliko kolega. Provincijalje 22. travnja 1936. biskupu Mišiću poslaolitterae dimissoriae za subđakonat više kandidata: zafra Mariofila Sivrića, fra Nenada Venancija Pehara,fra Berislava Mikulića, za fra Krunu Pandžića, fraBosiljka Vukojevića, za fra Bertu Dragićevića i fraMiroljuba Skoku. 14 Uskoro, 5. lipnja, poslane su litteraedimissoriae i za đakonat istih kandidata kojimase pridružio i fra Krsto Ravlić. 15 U istome su mjesecušestorica bogoslova: fra Berto Dragićević, fra KrunoPandžić, fra Nenad Venancije Pehar, fra MariofilSivrić, fra Miroljub Skoko i fra Bosiljko Vukojević,zaređena za svećenike. Zaredio ih je biskup Mišiću Kotoru 14. lipnja 1936. 16 Odmah po polaganjujurisdikcijskog ispita fra Mariofil je početkom listopada1938. imenovan župnim vikarom na ŠirokomBrijegu. 17 Biskup ga je veoma brzo potvrdio za tomjesto. 18Na toj je dušobrižničkoj službi fra Mariofil ostaosamo tri mjeseca. Već je početkom 1939. od provincijaladobio dekret da je premješten iz samostanau konvikt za drugoga prefekta vanjskih đaka. 19 TajU bogosloviji u Mostaru 1934./35.S2011.1p10Arhiv Provincije: SP, sv. 125, ff. 157, 158.11Arhiv Provincije: Osobnik (fra Mariofil Sivrić) iz 1942.12R. JOLIĆ, Novicijat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2009., str. 152. – 153.13Imenik Hercegovačke franjevačke provincije, str. 54, br. 478.14Arhiv Provincije: SP, sv. 114, f. 479.15Arhiv Provincije: SP, sv. 115, f. 135.16Arhiv Provincije: SP, sv. 115, f. 173; sv. 116, ff. 36, 83.17Provincijalov dopis od 6. listopada 1938. (Arhiv Provincije: SP, sv. 125, ff. 159, 160).18Biskupov dopis od 12. listopada 1938. (Arhiv Provincije: SP, sv. 125, f. 220).48
je dekret provincijal potvrdio i napočetku sljedeće školske godine tefra Mariofilu produžio službu drugogaodgojitelja vanjskih đaka ukonviktu. 20 Tu je službu fra Mariofilobnašao nekoliko godina, svakakoviše od pet godina. U međuvremenuje, dolaskom nove državeprozvane Nezavisnom DržavomHrvatskom, bilo govora o tome dabi fra Mariofil postao vojnim dušobrižnikom u Mostaru.Od toga na kraju nije bilo ništa iako je sve bilodogovoreno. Jednoga ili dvojicu vojnih dušobrižnikatražio je vlč. Vilim Cecelja, zamjenik vojnog dušobrižnikaza NDH. Provincijal fra Krešimir Pandžićmu je u dopisu od 24. prosinca 1941. predložioupravo fra Mariofila. Bio je spreman dati još jednogaili dvojicu vojnih dušobrižnika, ali pod uvjetom daostanu na području Provincije. 21 Ipak je to imenovanjena državnoj razini išlo više nego sporo. Tek trimjeseca kasnije Ministarstvo hrvatskog domobranstvajavlja da se fra Mariofil vodi u evidenciji kaovojni dušobrižnik. 22 Međutim, od stvarnoga imenovanjajoš nije bilo ništa. Budući da ni dva mjesecakasnije nije bilo ništa od imenovanja, a Ministarstvoje na kraju tražilo samo jednoga dušobrižnika, a nedvojicu ili trojicu kako je bilo izvorno najavljeno,provincijal je odustao od fra Mariofilova imenovanjai umjesto njega ponudio fra Berislava Mikulića. Kaoglavni razlog navodi da je fra Berislav tjelesno jačii spremniji od fra Mariofila. 23 Tako je fra Mariofilostao na Širokom Brijegu u istoj službi odgojiteljau konviktu. S njim su u konviktu 1940./41. bili fraJerko Mihaljević, predsjednik rezidencije i upraviteljkonvikta, i fra Leonardo Rupčić, prvi prefekt konviktoraca24 ; godine 1941./42. fra Fabijan Paponja,U konviktu je odgajao vanjskeđake, a bio je predviđen i zavojnog dušobrižnika. No, to senije ostvarilo. Đaci ga pamte kaočovjeka otvorena duha i onogakoji voli urednost i stegu.predsjednik i ravnatelj, fra MariofilSivrić i fra Tadija Kožul, potpredsjedniki prvi prefekt 25 , a istije sastav bio i 1942./43. 26 ; godine1943./44. pridružen im je i fraOton Knezović kao duhovnik konviktoraca.27Konačno je u posljednjoj ratnojpromjeni osoblja fra Mariofil imenovanza samostanskog vikara naŠirokom Brijegu (gvardijan je bio fra Andrija Jelčić).Također, imenovan je župnim vikarom, vjeroučiteljemu Lištici i Mokrom te ispovjednikom i propovjednikom.28 Na toj ga je službi zatekla i nasilnasmrt.Narav i karakterNjegovi ga učenici iz konvikta pamte po lijepomodnosu prema njima, ali i po tome što je tražio velikuurednost i stegu. O njemu je fra Anđeo Hercegrekao da je bio »vrlo dobar, đaci su ga neobičnovoljeli, jer je on upravo u to vrijeme, odnosno kadsam ja bio u konviktu, a i kasnije, bio potprefekt ukonviktu«. 29 Slično o njemu govore i svi drugi kojisu ga poznavali. Tako s. E. V. navodi: »On je biozbilja onako neka, kako bi rekla, elegancija, otmjen,lijep, prihvaćen od svojih đaka, jer je radio u konviktu.Znam da su ga volili svi.« 30 Fra Častimir Majićo njemu piše: »Žarište njegova svećeničkog radabilo je usmjereno prema mladim naraštajima koji suu njemu nazrijevali pravoga predvodnika i vrsnogodgojitelja. Fra Mariofil je bio čovjek zadane riječi,otvorena stava i hrabra nastupa u čemu se moženaslućivati i uzrok njegova tragičnoga životnog svršetka.«31Pobijeni19Dekret od 17. siječnja 1939. (Arhiv Provincije: SP, sv. 126, ff. 104, 105).20Dekret od 7. rujna 1939. (Arhiv Provincije: SP, sv. 127, ff. 394, 395).21Arhiv Provincije: SP, sv. 134, f. 521.22Dopis provincijalu od 18. ožujka 1942. (Arhiv Provincije: SP, sv. 135, f. 296).23Provincijalov dopis od 24. svibnja 1942. (Arhiv Provincije: SP, sv. 136, f. 23).24Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1940, Mostar, 1940., str. 6.25Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1941, Mostar, 1941., str. 6.26Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1942, Mostar, 1942., str. 6.27Dispositio personalis in Provincia Hercegovinae pro anno Domini 1943, Mostar, 1943., str. str. 4. – 5.28Dispositio personalis nostri jubilei centenarii 1844. – 1944, Mostar, 1944., str. 3.29Fra Andrija Nikić: Svjedočanstva očevidaca, 1971. Razgovor s fra Anđelom Hercegom. Čuva se u arhivu Vicepostulaturena Humcu.30Fra Miljenko Stojić: Razgovor sa s. E. V., str. 16. Čuva se u arhivu Vicepostulature na Širokom Brijegu.31Č. MAJIĆ, »Nasilna smrt na hercegovačkom kamenjaru«, Naša ognjišta, br. 12/2008., str. 25.S2011.1p49
Page 1 and 2: St o p a m ap o b i j e n i hGlasil
Page 3 and 4: Dekret pape Urbana VIII.U skladu s
Page 5 and 6: ODRŽAN 2. SIMPOZIJ »STOPAMA POBIJ
Page 7: Komunistima ništa nije bilo svetoK
Page 12 and 13: Povijesne okolnostivanja u inozemst
Page 14 and 15: Povijesne okolnostiS 12011. pSvjesn
Page 16 and 17: StratištaTRAGOM KOMUNISTIČKIH ZLO
Page 18 and 19: StratištaS 12011. pčite stvari. N
Page 20 and 21: StratištaS 12011. pća odgonetnuti
Page 22: StratištaS 12011. pOni pamte sve p
Page 26 and 27: StratištaNegdje oko 9.00 sati pril
Page 28 and 29: IstraživanjaS 12011. pmjeseci, tra
Page 30 and 31: Istraživanjane Ljubuški, u masovn
Page 32 and 33: IstraživanjaS 12011. pnas politič
Page 34 and 35: IstraživanjaKRAŠKA VRTAČA NEDALE
Page 36 and 37: IstraživanjaS 12011. pČELNICA SDP
Page 38 and 39: Istraživanjai Kninu. Tijekom stude
Page 40 and 41: IstraživanjaČapljina, Čitluk, Lj
Page 42 and 43: IstraživanjaUglješe Danilovića,
Page 44 and 45: Istraživanjaprosudbe Danilović je
Page 46 and 47: PobijeniIzdvojen iz skupine odveden
Page 50 and 51: PobijeniNjegovi đaci također svje
Page 52 and 53: RazgovorI njega su komunisti progon
Page 54 and 55: RazgovorS 12011. pFra Slavko Soldo
Page 56 and 57: PodlistakMučeništvo i svetost va
Page 58 and 59: Podlistakprepuštali lokalnom kleru
Page 60: NAŠA IZDANJA• Plakat Pobijeni he

SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?