SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

Istraživanjane Ljubuški, u masovnoj grobniciTomića njiva nalaze se ostatci sedamnaestosoba koje su pripadniciOZNE likvidirali u veljači 1945.Prema određenim prosudbamaupravo na tom mjestu moglibi biti pronađeni posmrtni ostatcinekoliko franjevaca koji su u veljači1945. prošli »obradu« zloglasneOZNE u Ljubuškom i njezinogtadašnjeg šefa Petra Jelčićakoji je ujedno bio i član Okružnogkomiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu.Prosudbe o broju franjevacaubijenih na ovom mjestu su različite.Prema nekim saznanjima, nalokalitetu Tomića njiva zacijelo bise mogli nalaziti i posmrtni ostatcifra Slobodana Lončara. Riječ jeo župnom vikaru u Drinovcimakoga su partizani uhitili 9. veljače1945. u Drinovcima te odmah zatimproveli u komunistički zatvoru Ljubuškom.Osim toga, postoji i velikamogućnost da se na tom mjestunalaze i tijela fra Paške Martinca,tadašnjeg župnog vikara u Veljacima,te fra Martina Sopte, profesoramostarske bogoslovije.Dragocjena saznanja o uvjetimakoji su u veljači 1945. vladaliu zloglasnoj tamnici OZNE uLjubuškom ostavio nam je pokojnifra Janko Bubalo, koji je i samu to vrijeme bio zatočenik ove represivneustanove o kojoj su »brinuli«OZNA, KNOJ i Okružnikomitet KPJ za zapadnu Hercegovinu.Prema fra Jankovim zapisima,objavljenima u knjizi Apokaliptičnidani (str. 140.), upravoje na hodnicima te tamnice 10.veljače 1945. posljednji put osobnovidio fra Slobodana Lončara skojim je tada izmijenio nekolikoriječi.Kroz prizmu vlastitih sjećanjana tamnička ispitivanja, kojaje nad njim provodio tadašnji šefOZNE Petar Jelčić, fra Jankonam je ostavio iznimno dragocjenepodatke o sudbinama nekolicinefranjevaca koji su prošli krozovu ustanovu. Tako se, zahvaljujućifra Jankovim zapisima (Apokaliptičnidani, str.152. i 153.), sasigurnošću može kazati da je uredOZNE u Ljubuškom bio izravnoupleten u smrt fra SlobodanaLončara, fra Paške Martinca, fraFilipa Gašpara i fra Ćirila Ivankovića.Zahvaljujući nekim drugimiskazima, može se dokazati neizravnaupletenost OZNINA uredau Ljubuškom u smaknuća fraZdenka Zupca i fra Julijana Kožula,koji su boravili u toj tamnici,ali su njihova tijela pronađenau Zagvozdu, kao i u slučajevimaubojstva fra Martina Sopte i fraJakova Križića.Uz odgovornost Petra Jelčića,Ćazima Dizdarevića i Ante BarbiraKralja, tadašnjih čelnika uredaOZNE u Ljubuškom, neupitna jei odgovornost podređene im postrojbeKNOJ-a na čelu s MarijanomPrimorcem čiji su pripadnicivećinu ovih ubojstava osobnoobavili. Međutim, pri tome senikako ne smije smetnuti s umašto je bio stvaran motiv za počinjenjetih zločina. Većina realnihanalitičara smatra da se ti motivitrebaju tražiti u djelovanju tadašnjegOkružnog komiteta KPJza zapadnu Hercegovinu, što usvojoj knjizi Vrijeme i ljudi izravnopriznaje i sadašnji predsjednikSUBNOR-a BiH Jure Galić. Sudećiprema Galićevim zapisima iizjavama – on je osobno, zajedno sAntom Barbirom Kraljem i MarijanomPrimorcem, dobar dio rataproveo u ilegalnom prikupljanjupodataka o političkim neistomišljenicimana području općineLjubuški. Izvješće Okružnog komitetaKPJ za zapadnu Hercegovinuod 13. veljače 1945., koje se,pod brojem Og.19.-587. čuva uHistorijskom arhivu u Mostaru,jedan je od dragocjenijih dokazate vrste koji u potpunosti razotkrivaulogu komunističkih vlastodržacas područja Hercegovine uplaniranju i prikrivanju tragovazločina nad franjevcima.Međutim i danas je to najvećimdijelom prekriveno velom tajne.Odgovor na mnoge nejasnoćeiz tog vremena mogu dati jošživući svjedoci tih stravičnih događanja.Ključna osoba u svemutome zacijelo je Jure Galić. Dakojim slučajem živimo u normalnouređenoj državi u kojoj svatkoradi posao za koji je plaćen, većbi davno bila pokrenuta istraga otim događajima i Galićevoj ulozi.Na žalost, izgleda da iskapanjemasovnih grobnica nije dovoljanrazlog MUP-u i nadležnom tužiteljstvuza pokretanje istrage otim zločinima. Umjesto vijesti ootvaranju istrage Federalna nastelevizija obično u sličnim prigodama»počasti« ugošćivanjemJure Galića u jednoj od svojihemisija. Ako hrvatski političarinemaju nikakvih nadležnosti nadtom televizijom, onda svakakoimaju nad županijskom policijomi tužiteljstvom. S2011.1p30