SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

PobijeniNjegovi đaci također svjedoče o njemu kao o čovjekuotvorena duha i naprednih ideja i pogleda. FraFerdo Vlašić: »Imao sam dojam da se radi o svećenikuveoma žive naravi, s puno radosti, sa željom daučini uslugu svima, te da je našao baš pravo zvanjeu franjevaštvu. Bio je pravičan, dobar i uslužan svećenik.«A. Vasilj: »Želio je naravan i ispravan odnoss učenicima, te veliku disciplinu.« Fra BazilijePandžić: »Moj dojam je da je bio živ, vješt i brz uizvršavanju poslova.« Jozi Tomaševiću bio je odgojitelju konviktu: »Smatrao sam ga kao modernog čovjeka– odgojitelja, silno temperamentna kretanja.S nama je znao igrati odbojku i ping-pong. Temperamentnogje bio i hoda, te se s njim teško išloukorak, iako smo tada bili mladi. Puno smo zajednošetali. (…) Vrlo temperamentna je bio ličnost, punradosti, a nju je iskazivao tako da ju je prenosio nanas.« J. Leki bio je kolega: »Kolega Marijan Sivrić,kasnije fra Mariofil, bio je vrlo drag, ugodan čovjek,srdačan, a iz njega je uvijek nešto dobro zračilo. Bioje pošten, kao što smo, uostalom morali biti i svi mi,jer smo tako odgajani. Kolegijalan je bio nadasve, aglede učenja bio je samo srednji đak, pomagali smose međusobno.« 32SmrtO fra Mariofilovoj smrti ne znamodo danas ništa sa sigurnošću.Redovito se bilježilo da su ga ubilipartizani oko 12. veljače 1945.negdje u blizini Širokog Brijega, u32. god. života, 15. godini redovništvai 9. godini svećeništva. Nezna mu se za grob. Dodaje se ponekadda je prije smrti pokopavaoneke ubijene zarobljenike (ili pobijenefratre) prije nego su ubili injega samoga. 33Komunisti su ga vjerojatnoizdvojili i na kraju ubili napodručju Širokog Brijega jer jekao vikar samostana najboljepoznavao sve u njemu i okolonjega. Trenutno je teško reći gdjeje točno ubijen i pokopan. Premasvjedočenjima to bi moglo bitiu novootkrivenoj masovnojgrobnici u Dubravi u Knešpolju.DNK analiza na koju se čekaodgovorit će na to pitanje.O posljednjim danima na Širokom Brijegu svjedočilaje s. E. K., samostanska kuharica. Ona kažeda su fratri, i svećenici i klerici, kao i sestre u vrijemeborbi bili smješteni u podrumu, među bačvama.Nitko nije pucao jer uopće nisu ni izlazili iz skloništau podrumu. Vojske nikakve nije bilo u samostanu.Nijemci su zauzeli zgradu gimnazije i jedan dio sjemeništa,a ustaše su neko vrijeme bili u konviktu.Opisuje kako su partizani ušli u samostan 7. veljače1945. oko podne, pljačku, zatvaranje te ponašanjefratara prije pogubljenja. Jedna skupina fratara: fraAndrija Jelčić, gvardijan, fra Mariofil Sivrić, vikar,fra Rade Vukšić, fra Bonifacije Majić, fra LeonardoRupčić, fra Fabijan Paponja, svi profesori ili odgojiteljite brat laik fra Melhior Prlić, otišli su dan prije,6. veljače, iz samostana niz brdo do franjevačkecentrale i mlinice gdje su se sklonili. Ti su fratri pozavršetku pucnjave izišli i došli u samostan ili su ihpartizani pronašli u mlinici i centrali te ih pokupilina kamion i odvezli u nepoznatu pravcu. Kasnije jes. Emerana čula kako su dovezeni u Split te tamopobijeni na nekom novom groblju. Čula je i da jenetko vidio fra Mariofila kako pokapa mrtvace nagroblju Sajmište. 34 Očito je to što je čula bilo pogrješnojer danas znamo da nitko od navedenih franjevacanije dospio do Splita nego suubijeni na pola puta, u Zagvozdu.Marijan Sivrić, bratić fra Mariofilov,imao je pouzdaniju informaciju.»Prije nego što su partizanidošli, stari svećenici su mu govorilida bježi jer je mlad i može se izvući.Međutim, fra Mariofil je rekao:“Ja ne ću od svoga naroda”, te jetri dana nakon masakra pokopavaomrtve svećenike, a kasnije supartizani došli, odveli ga iz samostanaiz Širokog Brijega i ubili.Gdje je ubijen ne znamo, a postojiS2011.1p32Okrugli stolovi Široki Brijeg 1993. Građa se čuva u arhivu Vicepostulature na Širokom Brijegu. Usp. J. TOMAŠEVIĆ-KOŠKA, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997., str. 136. – 139.33A. NIKIĆ, Hercegovački franjevački mučenici 1524. – 1945., Mostar, 1992., str. 191. – 192; A. NIKIĆ, DogađajnicaBosne i Hercegovine 614. – 1918., Mostar, 2003., str. 637. – 638; A. MARIĆ, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara,Mostar, 2007., str. 40; A. BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007., str. 586; Č. MAJIĆ, »Nasilna smrtna hercegovačkom kamenjaru«, Naša ognjišta, br. 12/2008., str. 25.34Arhiv Vicepostulature na Humcu: Zapisnik o ispitu svjedoka s. E. K. o tragediji franjevaca na Širokom Brijegu u veljačigodine 1945. (zapisnik vodili fra B. R. i fra R. Š. 23. listopada 1945.).50