SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

IstraživanjaS 12011. pnas politički vrlo utjecajnog Budimira Lončara?!Dodatne indicije u prilog ovakvim tvrdnjama informativno-promidžbenogmonopola, nevjerojatnog za21. stoljeće i neovisnu hrvatsku državu, mogla bi bitii informacija da je i Ante Josipović, otac sadašnjeg hrvatskogpredsjednika, bio pripadnik Biokovskog partizanskogodreda od 1942., a Adolf Dragičević i VeljkoKadijević u sastav istog tog odreda ušli su 1943. Po svemusudeći, Ante Josipović bio je pripadnik biokovskečete u čijem su sastavu bila četiri voda: baćinski, gradački,vrgorački i makarski. Vrlo se mogućom čini i teza daje starijeg Josipovića u članstvo KPJ primio, i bio mu neposrednonadređeni, upravo Danijel Dane Vilović (1919.– 2009.) iz Baške Vode, nećak Ðure Vilovića, poznatogknjiževnika i još poznatijeg četnika orjunaša, bliskog suradnikazloglasnog četničkog zapovjednika kraljevskejugoslavenske vojske u otadžbini Draže Mihailovića. Zajednosu i suđeni 1946. u Beogradu, a iznimno niska kaznaÐuri Viloviću u potpunosti se uklapa u tadašnji trendbrzog integriranja goleme većine pripadnika orjunaškočetničkogrežima monarhističke Jugoslavije u donekle retuširaninovi jugokomunistički režim nove komunističkeJugoslavije. Za sada je nepoznato je li skupina DanijelaVilovića sudjelovala i u jednodnevnom osvajanju Vrgorca15. lipnja 1942. kada je u odmazdi na vrgoračkom grobljustrijeljano 32 ljudi, uglavnom civila, a među njimaje bilo nešto imućnijih mještana i 9 žena? Nepoznato jetakođer je li u suvremenoj Republici Hrvatskoj bilo kaznenihprijava vezanih uz taj masovni ratni zločin, kaošto je nepoznato je li još uvijek netko živ od političko-vojnogrukovodstva nekadašnjeg biokovskog partizanskogodreda »Josip Jurčević« koje je izravno odgovorno za tajzločin, a čija je predumišljajna odluka, navodno, izazvalaraskol među tadašnjom biokovskom komunističkom vrhuškom.Mesić: Istraga ratnih zločina s konca Drugogsvjetskog rata je protuzakonit činNa današnjoj evidentno iznimno brižno nadziranojmedijskoj ploči naravno da ne će pisati da je ime AdolfaDragičevića bilo zapisano u dokumentaciji koju su nadležnatijela Republike Hrvatske dobila u listopadu 2006.u dodatno proširenoj kaznenoj prijavi protiv nekadašnjegzamjenika načelnika operativnog odjela IV. jugoslavenskearmije majora Sime Dubajića (1923. – 2009.)i njemu podređene komesarke čete za vezu 11. dalmatinskebrigade poručnice Milke Malade, udane Planinc,i premijerke bivše SFRJ. Prijava nije odbačena do danas.Prema tadašnjim neslužbenim informacijama, kriminalističkapolicija je većinu svog posla profesionalno napravila,obavila obavijesne razgovore s mnogim preživjelimpripadnicima 11. dalmatinske brigade, a surađivali sui kolege iz srbijanskog MUP-a kojima je, u to vrijemeteško bolestan, Dubajić ponovno dodatno pojasnio svojuulogu u partizanskim zločinima u Sloveniji. Dakle, nadležneslužbe Republike Hrvatske surađivale su s više država.U Australiji je u to vrijeme identificiran i lociranključni svjedok pokolja na Kočevskom rogu Ivan Gugić.Razgovori su obavljeni na temelju sužene dokumentacije11. dalmatinske brigade navodno uz bučno protivljenjeispitanih osoba kao i članova njihovih obitelji.Među, podrazumijeva se, vrlo rijetkim poznavateljimaove teme tada su kružile glasine da nevidljiva rukapriječi nadležnim policijskim službenicima obavljanjeobavijesnog razgovora s Milkom Planinc protiv koje jepokrenuta kaznena prijava. Razgovor navodno nikadanije obavljen iako su javnosti dostupni vrlo argumentiranidemantiji tadašnjeg intervjua Milke Planinc kao ivrlo otvorena pitanja njezinim kolegama Petru Mioču (umeđuvremenu umro), Jerku Nobilu, Slavku Družijaniću,Dragi Galiću, Anti Bogdaniću, Petru Bogunoviću,Jakovu Deletisu za kojeg se usporedbom dostupne dokumentacijeopravdano sumnja da bolje poznaje odabranu idobrovoljačku egzekucijsku četu unutar 11. dalmatinskebrigade nego sam Simo Dubajić. Za Deletisa je takođerutvrđeno da je u zapovjednom lancu bio važna poveznicaizmeđu majora Dubajića i poručnice Planinc.Naravno, ni dan danas tzv. neovisnim hrvatskim no-32