SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

Komunistima ništa nije bilo svetoKOMUNISTIČKO OBEŠČAŠĆENJE CRKVENA ŠIROKOM BRIJEGUOštetili su je, obeščastili, ali ona je ostala dok je njih zameo vjetarPodsjetnik► Piše: fra Ante MarićŠiroki se Brijeg zbog svoga strateškogpoložaja zadnjih mjeseci Drugogsvjetskog rata našao na samojbojišnici. Vele, naime, da je stožerWehrmachta zapovjedio obranudoline rijeke Neretve u područjuHercegovine kako bi s juga premasjeveru (Ploče – Mostar – Sarajevo)osigurao povlačenje svojih trupa sjužne bojišnice. Stoga su branjenevažne im strateške točke – Nevesinjes istoka i Široki Brijeg sa zapada. Partizani,potpomognuti saveznicima izzraka, prišli su Širokom Brijegu većkrajem listopada 1944. Bitke za ŠirokiBrijeg započele su na svetkovinuSvih svetih 1944. Budući da su se naŠirokom Brijegu nalazili samostan,crkva, gimnazija i konvikt, u ratnomsu se vrtlogu našli i fratri. Postojenaznake da je ondašnji provincijal fraLeo Petrović pokušavao i pismenimputem izmoliti da se ti vjerski, kulturnii povijesni objekti poštede, daostanu izvan bojnih djelovanja. Kakoje povijest pokazala, svi ti napori bijahubezuspješni.Već na samom početku rata Talijanisu okupirali Široki Brijeg, zauzeliprostorije konvikta za vanjskeđake i time ometali nesmetano odvijanjenastave u gimnaziji. Nakon kapitulacijeItalije te su pozicije zauzeliNijemci, a 1944. zgrade konvikta igimnazije pretvoriše u lazaret. Crtaobrane Širokog Brijega protezala sepreko Bakamuše, Burića brijega nazapad i Šuškova brijega na istok.Zbog ratnih djelovanja ni škola višenije mogla raditi nesmetano. Životnougroženi, učenici su odlazili svojimkućama. Fratri su im zadavaligradivo koje su učili kod kuće, a naŠiroki bi Brijeg dolazili polagati kadsu to dopuštale prilike. Krvav je biozavršetak rata na Širokom Brijegu.Partizani su zauzeli Široki Brijeg uonom trenutku kad je zapovjeđenoda se on više ne brani i da se vojskapovuče ili preda. Vojska se povlačilaprema Mostaru, a oni koji su sepredali, osim nekolicine njih, bilisu okrutno likvidirani. 1 Iz mržnjeprema vjeri, in odium fidei, u toj suvojnoj najezdi likvidirani i širokobriješkifratri. Pravdajući svoj zločinačkičin, partizani su kasnije izmišljali dasu fratri bili naoružani i da se iz samostanai crkve, posebno s crkvenihzvonika, na njih pucalo. 2Nakon što su ih ubili, fratre suspalili i zatrpali u ratnom skloništuu samostanskom vrtu, a potom devastiralifratarske objekte i opljačkaliimovinu. To je bila duga i temeljitadevastacija i pljačkanje koje je završilotek u proljeće 1947. Spaljeno jesve: knjižnica, arhivi, matice, a gimnazijskesu zbirke, godinama brižnonjegovane i bogate, uništene. Išlose tako daleko da je otučen i natpisponad samostanskih vrata iz vremenautemeljenja samostana 1846. Nikadviše nisu dopustili da oživi jednaod najjačih gimnazija na jugoistokuEurope.Najljepši objekt, iako svojomgrandioznošću i ljepotom nimalo nezaostaju ni objekti gimnazije i konvikta,bijaše širokobriješka crkva.Temeljni joj kamen 20. lipnja 1905.polaže slavni hercegovački franjevacbiskup fra Paškal Buconjić. Njezingraditelj bijaše otac sirotinje fra DidakBuntić. Zasjela na hercegovačkomSionu, na mjestu stare (iz 1846.)crkve, mamila je Široki Brijeg i cijelu1O tome svjedoči gotovo stotinu ratnih stratišta na području Širokog Brijega. Već su ekshumirana tri u Dubravi na područjuKnešpolja. Ekshumiranje se nastavlja.2Čak su govorili i o polijevanju vrelim uljem s prozora samostana i s »bedema«. Prvi javni glas protiv tih laži dižu katoličkibiskupi na zasjedanju BK u Zagrebu 20. rujna 1945.: »Tako su npr. u Franjevačkom samostanu na Širokom Brijegupobijeni bez ikakvog sudskog postupka svi franjevci koji su se tamo nalazili, njih 28 na broju, premda nitko od njih nijeuzeo ni puške u ruke, a kamoli se borio protiv narodno oslobodilačke vojske kako ih se lažno optuživalo i premda sugotovo svi bili poznati kao protivnici fašističke ideologije.«S2011.1p7