StratištaS 12011. pća odgonetnuti koja kost pripada kojemtijelu. Arheolog Tihomir Glavašpostavlja brojeve i marljivo zapisujepotrebne podatke. Čini to na isti načinsa svim pronalascima ovih dana.Zaista ne smijemo ništa prepustitislučaju.Djelatnici koje imamo na raspolaganjumarljivo oslobađaju zemlju ikamenje koje je bilo ispod ovih tijela.Polako se počinju ukazivati novekosti. Znali smo to i otprije po rupicamakoje su se otvarale prilikom kopanja,ali nas sad zanima je li riječ ojami ispod ovih tijela punoj posmrtnihostataka ili o dubljoj rupi u kojusu tijela nabacana slojevito. Još to nipo čemu ne možemo odgonetnuti.Sutra bi trebao biti jedan od ključnihdana. Nadam se da ćemo uspjeti saznatipravi opseg masovne grobnice ipripremiti sve za što laganije vađenjeposmrtnih ostataka ubijenih.Iz franjevačkog samostana naHumcu posjećuje nas poveća skupina:fra Hadrijan Sivrić, fra SlavkoSoldo, fra Milan Jukić i fra Mate Logara.Izdvojio bih fra Hadrijana. Uvrijeme Drugog svjetskog rata bioje đak na Širokom Brijegu. Uspio jeizbjeći smrt prilikom pada ŠirokogBrijega, ali ne i Križni put i prisilnonovačenje u vojsku »osloboditelja«.Danas se pod svoje stare dane sjećaubijenih profesora, kolega i svećenikana svojoj rodnoj župi.Ljudi i dalje neumorno pitaju štoje s tužiteljstvom? Uvijek im odgovaramda ne tražimo krvnike, negožrtve. A hoće li društvene vlasti slušatibilo puka i pokrenuti nešto utom smjeru, nije na nama da na toodgovorimo. A i pitanje je zna li itkou ovoj državi, koju je sklepala tzv.međunarodna zajednica kao i nesretnuJugoslaviju, na koje se tužiteljstvoodnosi spomenuti upit! I ima li uopćeneko tužiteljstvo snagu istraživatidogađaje iz Drugog svjetskog rata?Druga je priča što bi trebalo i kakobi trebalo biti.U uobičajeno vrijeme, u 15.00sati, završavamo svoj današnji posao.Posjetitelji koji su još tu, bez da imišta govorimo, pomažu nam spremitistvari za sutrašnji nastavak. Ponovnome raduje taj ugođaj, puk koji ni nakontoliko godina nije zaboravio štose ovdje dogodilo. I kako da ga netkopobijedi?22. srpnja 2010.I danas sunce nemilice peče. Bilobi lijepo otići na more, ali kome ostavitipobijene? Kolikogod zvučaločudno, s njima je lijepo. Darovali susvoj život da bismo mi danas imalislobodu. Svjesni smo toga dok otkrivamomasovnu grobnicu pripremajućise za današnji nastavak posla.Nedugo nakon početka radovadolazi čovjek kojemu su ovdje ubilioca. Saznao je i ime jednoga od ubojica.Još je živ. Ne zna kome se obratitida ga se propita o događajima naovom lokalitetu. Htio bi saznati štoviše pojedinosti o posljednjim očevimtrenutcima. Ne mogu mu nato odgovoriti. U Hrvatskoj, iako zato postoje zakonske uredbe, nemase kome prijaviti zločin iz Drugogsvjetskog rata koji su počinili komunisti.Kad su ustaše u pitanju, ondaje druga priča. Izgleda da je i s ovestrane granice isto. Tek malobrojnežupanije, ali ne i one s hrvatskomvećinom, imaju pri MUP-u odjele zaratne zločine. Čovjek je svega togasvjestan pa nastavlja svoju daljnjupriču. Jednoga dana poziva ga komandirSUP-a. Potjecao je iz krugaonih koji su haračili po Ljubuškompri kraju i u poraću Drugog svjetskograta. Mislio je da mu se loše piše. Nanjegovo iznenađenje nudi mu posao.Može birati. I dobio ga je za petnaestdana, a nedugo poslije toga zaposlilisu mu i ženu. Nisu ništa tražili zauzvratpa im je oprostio velike kvadratezemljišta koje su njegovoj obiteljioteli u središtu grada. Zaključio je daje očito nekoga pekla savjest.Čišćenje posmrtnih ostataka ubijenihlijepo napreduje pa već rekonstruiramokako su ih ubijali. Izgledada su to činili s one strane rupe kojaje okrenuta prema Ozninoj kući. Pokosilibi ih rafalom iz pušaka i strojopušakapa gurnuli niz strminu. Rupase na taj način uspješno punila tako20
da su tijela došla do pred sam vrh strmine.Istina, neke su očito ubijali inabojem u glavu. Na jednoj lubanjipronašli smo veliku, pravilnu izlaznurupu. Rekli smo već da su žrtve bilevezane, posvuda proviruju ostatcižice.Iz zemlje se ukazao i jedan ostatakkrunice. Neodoljivo podsjeća naonu franjevačku. Međutim, možebiti riječ i o krunici s drvenim zrncimakoja su istrulila. Tu je i jedandeblji lanac. Možda je od džepnogasata. Vidjet ćemo to kad još malo očistimotijela. Našli smo i jedan češalji još jedne naočale. Ono što najvišeprivlači našu pozornost svakako jestostatak neke tkanine koja sliči na pelerinukoju su fratri znali nositi iznadhabita. Tu su i puce većeg oblika zakoje mi stariji fratri prilikom povratkau samostan rekoše da su slične bilena tim pelerinama. Nastojimo svepomno sačuvati za trenutak vađenja.Bit će teško jer tkanina ne samo da sestopila sa zemljom nego se i rasipa udodiru sa zrakom.Pred samu stanku za ručak, oko11.30 sati, posjećuju nas fra VelimirMandić i fra Stjepan Neimarević.Donose nam piće za osvježenje. Imamotoga dosta, ali smo im svejednozahvalni na njihovu daru. Kasnije,oko 13.00 sati, stiže i fra Žarko Ilić.Tu je i dosta onih koji se zanimajuza napredak radova, ali i onih kojiprijavljuju nekog svog ubijenog naovom ili nekom drugom mjestu uLjubuškom.Navratiše i dva kriminalističkatehničara iz županijskog MUP-aZHŽ-a. Profesionalno obaviše svojuzadaću. Očito ministar Ivica Gašparnije kroz protekle dane ovamo navraćaoiz obične znatiželje. Čini štoje u njegovoj trenutnoj moći i hvalamu na tomu. Nešto razmišljam kakobi bilo da navrati i još koji političar.Bilo bi nam svima tada lakše ispisivatiprave stranice povijesti. Jesu lisazrela vremena za takvo što?Javna nas glasila nisu ni danas zaboravila.Šire istinu o povijesti kakose uistinu događala. Hvala im u imepobijenih.Posao polako privodimo kraju.Zadovoljni smo učinjenim. Sutra stižeforenzičarka Marija Definis-Gojanović.Kutije za pohranu posmrtnihostataka pobijenih su spremne. Jošne možemo utvrditi koliko ih ima.Po svemu sudeći, do sada smo izbrojili14 tijela. Ali sve su prilike da ihima još ispod ovih posmrtnih ostatakakoje smo oslobodili od zemlje. Slikamomasovnu grobnicu, pokrivamoje i odlazimo na zasluženi odmor.23. srpnja 2010.Vozim se prema Tomića njivi, lokalitetumasovne grobnice, a u glavimi odjekuju riječi da će danas bitinajvrući dan do sada. Ne, nisam gledaopogađanje vremena, to mi rekošesinoć u razgovoru. Ono što zacijeloznam jest da će ovaj dan biti dug.Danas mislimo početi vaditi tijela iraditi što dulje možemo. Sve je ostalonebitno.Došla je i forenzičarka MarijaDefinis-Gojanović. Konačno smou punom sastavu. Arheolog TihomirGlavaš vodio je dosadašnji tijekiskapanja, a samo vađenje tijela preuzimaMarija Definis-Gojanović uzpomoć svih ostalih. Znam da će tobiti profesionalno urađeno kao i uZagvozdu, Vrgorcu, Knešpolju.Gledam dosadašnje nalaze: češalj,naočale, okviri za naočale, nožić,puce, naboji, čahure, obilje žice,ostatci rukavica na rukama dvaju tijela,kopče na remenu, ostatci obuće,ostatci odjeće, dijelovi krunice... mapuno je toga. Iza svakog predmetastoji neka osoba. Prema svim dosadašnjimspoznajama nitko ovdje nijebio djelatna vojna osoba. Ipak, ubijenisu jer je netko tako htio. Svjedokpotvrdi da su najprije pokošenirafalom, a onda je svatko od njih jošdobio naboj u glavu. Ubojice su pritomgovorile da je to za glavu togai toga, naravno njihovoga, koji jenegdje ubijen. Dakle, čista osveta. Asvjedok nije ubijen jer ga je jedan odubojica poznavao i izdvojio iz skupinedovedene na ubijanje.Negdje oko 10.30 sati obradovalismo se još jednom pronalasku.Iz zemlje je izvirio križ koji neodoljivopodsjeća na onaj s franjevačkekrunice, kao i tkanina koja se pripilauz njega. Nije još vrijeme za dubljekopanje pa ne možemo potvrditi nalazeli se uz njega još i ostatci krunice.Bili bi to drugi posmrtni ostatcikoji po vanjskim znakovima govoreda pripadaju nekom franjevcu. Istomtijelu pripada i drugi križ nađen uzovo tijelo koji ima oblik nekog relikvijara.A tu su u blizini i naočalekoje neodoljivo podsjećaju na one fraSlobodana Lončara. Nakon stručnogčišćenja i zaštite moći ćemo rećijesmo li bili u pravu. DNK analizatakođer će sa svoje strane dopunititaj mozaik. Bude li pronađen netkood franjevaca, bit će pokopan ufranjevačkoj samostanskoj crkvi naŠirokom Brijegu gdje već leže kostidvadesetdvojice hercegovačkih franjevacakoje su komunisti ubili. Nadrugim poznatim mjestima leže kostijoš njih 9. Tako sveukupno znamoza posljednje počivalište 31 franjevcaod njih 66 ubijenih.Danas nas je posjetila sva sila hercegovačkihfranjevaca. Zbog poslovanisam ih uspio sve popisati, tek samse s njima pozdravio. Istaknut ćusamo njih nekoliko. Posjetio nas jeprovincijal fra Ivan Sesar, kao i gvardijanhumačkog samostana fra MiroŠego. Ponovno je došao fra VinkoDragićević i fra Dobroslav Begić.StratištaS 12011. p21