SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

StratištaS 12011. pća odgonetnuti koja kost pripada kojemtijelu. Arheolog Tihomir Glavašpostavlja brojeve i marljivo zapisujepotrebne podatke. Čini to na isti načinsa svim pronalascima ovih dana.Zaista ne smijemo ništa prepustitislučaju.Djelatnici koje imamo na raspolaganjumarljivo oslobađaju zemlju ikamenje koje je bilo ispod ovih tijela.Polako se počinju ukazivati novekosti. Znali smo to i otprije po rupicamakoje su se otvarale prilikom kopanja,ali nas sad zanima je li riječ ojami ispod ovih tijela punoj posmrtnihostataka ili o dubljoj rupi u kojusu tijela nabacana slojevito. Još to nipo čemu ne možemo odgonetnuti.Sutra bi trebao biti jedan od ključnihdana. Nadam se da ćemo uspjeti saznatipravi opseg masovne grobnice ipripremiti sve za što laganije vađenjeposmrtnih ostataka ubijenih.Iz franjevačkog samostana naHumcu posjećuje nas poveća skupina:fra Hadrijan Sivrić, fra SlavkoSoldo, fra Milan Jukić i fra Mate Logara.Izdvojio bih fra Hadrijana. Uvrijeme Drugog svjetskog rata bioje đak na Širokom Brijegu. Uspio jeizbjeći smrt prilikom pada ŠirokogBrijega, ali ne i Križni put i prisilnonovačenje u vojsku »osloboditelja«.Danas se pod svoje stare dane sjećaubijenih profesora, kolega i svećenikana svojoj rodnoj župi.Ljudi i dalje neumorno pitaju štoje s tužiteljstvom? Uvijek im odgovaramda ne tražimo krvnike, negožrtve. A hoće li društvene vlasti slušatibilo puka i pokrenuti nešto utom smjeru, nije na nama da na toodgovorimo. A i pitanje je zna li itkou ovoj državi, koju je sklepala tzv.međunarodna zajednica kao i nesretnuJugoslaviju, na koje se tužiteljstvoodnosi spomenuti upit! I ima li uopćeneko tužiteljstvo snagu istraživatidogađaje iz Drugog svjetskog rata?Druga je priča što bi trebalo i kakobi trebalo biti.U uobičajeno vrijeme, u 15.00sati, završavamo svoj današnji posao.Posjetitelji koji su još tu, bez da imišta govorimo, pomažu nam spremitistvari za sutrašnji nastavak. Ponovnome raduje taj ugođaj, puk koji ni nakontoliko godina nije zaboravio štose ovdje dogodilo. I kako da ga netkopobijedi?22. srpnja 2010.I danas sunce nemilice peče. Bilobi lijepo otići na more, ali kome ostavitipobijene? Kolikogod zvučaločudno, s njima je lijepo. Darovali susvoj život da bismo mi danas imalislobodu. Svjesni smo toga dok otkrivamomasovnu grobnicu pripremajućise za današnji nastavak posla.Nedugo nakon početka radovadolazi čovjek kojemu su ovdje ubilioca. Saznao je i ime jednoga od ubojica.Još je živ. Ne zna kome se obratitida ga se propita o događajima naovom lokalitetu. Htio bi saznati štoviše pojedinosti o posljednjim očevimtrenutcima. Ne mogu mu nato odgovoriti. U Hrvatskoj, iako zato postoje zakonske uredbe, nemase kome prijaviti zločin iz Drugogsvjetskog rata koji su počinili komunisti.Kad su ustaše u pitanju, ondaje druga priča. Izgleda da je i s ovestrane granice isto. Tek malobrojnežupanije, ali ne i one s hrvatskomvećinom, imaju pri MUP-u odjele zaratne zločine. Čovjek je svega togasvjestan pa nastavlja svoju daljnjupriču. Jednoga dana poziva ga komandirSUP-a. Potjecao je iz krugaonih koji su haračili po Ljubuškompri kraju i u poraću Drugog svjetskograta. Mislio je da mu se loše piše. Nanjegovo iznenađenje nudi mu posao.Može birati. I dobio ga je za petnaestdana, a nedugo poslije toga zaposlilisu mu i ženu. Nisu ništa tražili zauzvratpa im je oprostio velike kvadratezemljišta koje su njegovoj obiteljioteli u središtu grada. Zaključio je daje očito nekoga pekla savjest.Čišćenje posmrtnih ostataka ubijenihlijepo napreduje pa već rekonstruiramokako su ih ubijali. Izgledada su to činili s one strane rupe kojaje okrenuta prema Ozninoj kući. Pokosilibi ih rafalom iz pušaka i strojopušakapa gurnuli niz strminu. Rupase na taj način uspješno punila tako20