SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

IstraživanjaUglješe Danilovića, Jovana Andrića,Radovana Papića, Ive Jerkića ili JureGalića dragocjena su svjedočanstvakoja čvrsto podupiru tezu kako se utim »krvavim danima« ništa nije događaloslučajno.Tako Olga Marasović, ratni članOblasnog komiteta KPJ za Hercegovinui bliska suradnica Vase MiskinaCrnog, u svjedočanstvu o tim vremenimakaže: »U rasvjetljavanju sadržajailegalnog rada treba imati u vidui akcije i sugestije drugova koji su većranije bili poslani u Mostar radi organiziranjaOZN-e i njenog punogdjelovanja u momentu preuzimanjavlasti i oslobađanja grada.« 17Partizanski strahovi od angloameričkogiskrcavanjaUnatoč stalnim partizanskim opsjedanjima,situacija na ukupnoj bojišnicioko Širokog Brijega i Mostaraostala je nepromijenjena sve do koncasiječnja 1945. Sudeći prema partizanskimizvorima, prosudbe njihovihštabova bile su na tragu iščekivanjakako će do povlačenja njemačkih ihrvatskih postrojbi iz Mostara i ŠirokogBrijega, tog najjužnijeg djelabojišnice na tadašnjim europskim ratištima,doći po istom onom obrascukako se to dogodilo prilikom povlačenjas jadranske obale nekoliko mjeseciranije.Međutim, 27. siječnja 1945. dogodilose nešto što partizanski Vrhovništab na čelu s Josipom BrozomTitom, kao ni štabovi partizanskihpostrojbi na terenu, nije ni najmanjeočekivao. Toga je dana, naime,iz Širokog Brijega – prema Ljubuškomi Čapljini, iznenada pokrenutavojna operacija poznata pod kodnimnazivom »Bura«. U svega nekolikosati bojevih djelovanja postrojbe izsastava 369. divizije i 9. hrvatskogstajaćeg djelatnog zdruga uspjele suovladati Čitlukom i Ljubuškim protjeravšiprethodno partizane premaVrgorcu i vrletima Biokova. Sutradan,28. siječnja, druga je borbenaskupina, brojčano nešto slabijeg sastava,načinjena od dijelova istih postrojbikrenula pomoćnim pravcemnapada Varda – Čitluk – Čapljina.Spajanjem tih dviju borbenih skupina,kao i njihovim zajedničkim prodoromdo Metkovića, na bojišnici sedogodio trenutačni zaokret oko čijihse uzroka i posljedica i danas lomekoplja.Neosporna je činjenica, što potvrđujui njemački izvori, da je planiranjei izvođenje ove operacije tražilahrvatska strana. 18 S druge strane, našto ukazuju i potezi koje je odmah pookončanju prodora prema Metkovićupovukao stožer 369. divizije, njemačkaje strana ovoj operaciji pribjeglaiz čisto taktičkih razloga. Naime,već 30. siječnja divizijski je stožer369. divizije, u to vrijeme smješten uPotocima, sve svoje postrojbe koje sudjelatno sudjelovale u ovoj operaciji,žurno povukao iz dubine bojišniceoko Čapljine i Ljubuškog, uputivši ihvlakom prema Konjicu koji je u tovrijeme bio jedina veza neretvanskogoperativnog pravca sa Sarajevom. Svojničkog gledišta riječ je o sasvimlogičnom potezu, poglavito kada sezna da je štab 29. hercegovačke divizijenekoliko dana ranije u to područjeuputio dvije svoje brigade.Međutim, partizanska je službenaUstaška satnija sastavljena od domaćih momaka koja je prva probila komunističke crte oko Širokog Brijega i ušla uLjubuškiS2011.1p17Zbornik »Mostarska operacija«, str. 479.18»Početkom siječnja situacija u zoni južno od Mostara bila je relativno mirna. Hrvati su iz vojnih i političkih razlogatražili zaposjedanje Ljubuškog. Zapovjedništvo Grupe Armija E ukazivalo je na to da se liniju Široki Brijeg – Mostar –Nevesinje bezuvjetno mora držati, no nikakve joj druge postrojbe nisu stajale na raspolaganju osim onih koje su i sadatamo raspoređene.« (Franz Schraml, Hrvatsko ratište, Zaprešić, 1993., str.101.)42