SP, IV, 1 (6), 2011.pdf - Pobijeni.info

IstraživanjaS 12011. pmjeseci, tragajući za nekim drugimpodatcima, slučajno sam udvjema »partizanskim« knjigamaotkrio neke podrobnosti zahvaljujućikojima, kako se čini, tajnaubojstva fra Petra Sesara, napokon,može biti razriješena.Dajući svoj prinos kreiranjukomunističke povijesti, kao u romanimao Mirku i Slavku, ratnipolitički komesar 2. čete, 2. bataljuna4. splitske brigade MateŠalov u svojoj je knjizi Četvrta dalmatinskasplitska brigada na 286.stranici opisao borbe vođene uČapljini 29. siječnja 1945.: »Oko14. sati susreo sam se sa Mijan Paškom,koji mi je dao zadatak da s četomčvrsto držim okolinu mosta. Oko16. sati ponovo je u Čapljini počelajaka borba. Ustaše kao da su izviraleiz zemlje, pojavljivali su segdje ih nismo očekivali, pa smočak ovdje čas ondje likvidirali poneku grupicu. Pred mrak sam samitraljescem Listeš Jozom pretresaoželjezničku stanicu. Zatekli smo tamo20-30 ljudi, s petokrakom, a uspostavilose da su to maskirane ustaše. Razoružalismo ih i zarobili. Na omanjemtrgu nas je sa zvonika crkvegađao mitraljez. Upali smo u crkvui tamo našli dva fratra koji supriznali da su oni pucali. Nismovjerovali dok nismo pretražili crkvui u zvoniku našli puškomitraljezi dva sanduka bombi. Fratrei zarobljenike je odveo jedan tenkista,mislim major, i predao ihnekoj hercegovačkoj jedinici, kojojsu pripadali i ti tenkovi. ...predveče je major povukao tenkove nalijevu obalu Neretve.«Pokušavajući rekonstruiratiove Šalovljeve navode, dao samse u potragu za drugim izvorima.Većina dostupnih operativnih izvješća,kako njemačkih tako i hrvatskih,baca sasvim drugo svjetlona ove navode. Naime, tih dana uČapljini uopće nije bilo njemačkihpostrojbi. Nešto manjih ustaškihpostrojbi iz sastava 9. hrvatskegorske divizije, kojom je zapovijedaobojnik Vlado Majer, tih sedana nalazilo na prostoru izmeđuČapljine i Ljubuškog. Sudeći potim izvorima, u samoj Čapljinitada nije bilo značajnijih ustaškihsnaga.I danas živ očevidac tih događajaI. J. iz Čapljine govoreći otim teškim danima koji su uslijedilinakon operacije »Bura« (28.– 29. siječnja) naglašava: »Nije tobila nikakva borba. To je bila pljačka,otimačina, osveta i ubijanje svegašto se micalo. Razlog toj odmazdi jepartizanski poraz i “bižanija” kojisu partizani pretrpjeli nekoliko danaranije.«Identitet majora »tenkiste«koji je u nepoznatom pravcu »odveo«fra Petra Sesara, tadašnjegžupnika u Čapljini, otkrio mi jeprijatelj koji se dugi niz godinabavi proučavanjem bojevih djelovanjau Hercegovini. On me jeuputio na referat Jovana Andrićai zbornik radova sa znanstvenogskupa »Mostarska operacija« održanogau veljači 1986. u Mostaru.Govoreći o ulozi 3. brigadeKNOJ-a u borbama oko Čapljine,ratni zapovjednik te postrojbeJovan Andrić, Srbin iz Bileće,tom je prilikom izrekao: »Oko 10časova, 28. januara 1945. godine,komandant 29. udarne divizije, kojije tada bio u Trebinju, pozvao me je inaredio mi da iz Ljubinja, gdje samse nalazio sa štabom brigade, najhitnijeotputujem u rajon Čapljine, jerje obavješten da je tamo situacija vrlokritična. ... Naređenje komandanta29. divizije, iako brigada nije bilapod njegovom komandom, nego komandomOZNE, shvatio sam kaoneodložno i najhitnije sam sa obavještajnimoficirom brigade krenuo zaČapljinu. Pri prolasku kroz seloTasovčiće susreo sam neke delove4. brigade 9. udarne divizije, ujačini većeg dela jednog bataljonakako se iz Čapljine, preko mosta,povlači i dalje kreće ka s. Klepcii s. Višići. Sa delom tog bataljonabio je i njegov polit komesar.... Tada sam saznao da na prilazimaČapljini od s. Trebižat i nabrdima iznad Čapljine vodi borbuprvi bataljun narodne obrane, i daje po naređenju komandanta 29.divizije u Čapljinu već stigla jednačeta tenkovske brigade NOVJ,koja je do tada bila u rezervi uStocu. ... Budući da je most biougrožen, tenkovskoj četi sam naredioda napusti obranu Čapljine ida se povuče preko mosta na levuobalu Neretve, tako da omogućiprihvat ostalih naših delova. Došaosam do pošte, koja se nalazila nedalekood železničke stanice, da bi osituaciji obavestio komandanta 29.divizije. U toku razgovora u zgradupošte ušao je obaveštajni oficir brigadesa kurirom i obavestio nas da je neprijateljblizu i da se vodi borba okomosta. Uspeli smo da se probijemopored duvanske stanice do mosta,zahvaljujući podršci naših tenkovasa druge strane Neretve.«Raščlanjujući dijelove Andrićevareferata, jednostavno sedolazi do zaključka da je upravoon spomenuti major »tenkista«o kojemu govori Šalov u svojojknjizi, odnosno, njemu je predanfra Petar Sesar. Krivi zaključak omajoru »tenkisti« na koji Šalovnavodi može biti namjeran. Međutim,može biti i plod Šalovljeva»literarnog« zanosa, ali i činjenice28