Istraživanjai Kninu. Tijekom studenoga i prvepolovice prosinca 1944. ovim je postrojbamapošlo za rukom ovladatičitavim ovim područjem čime jedio njemačke »zelene« crte obraneod Knina do Širokog Brijega bio upotpunosti skršen. Zahvaljujući ovakvomrazvoju situacije na široj bojišnici,Široki je Brijeg dobio dodatanvojni značaj za njemačku obranuMostara i čitavog neretvanskog komunikacijskogpravca.Potpuno ista situacija događala sei u istočnom dijelu Hercegovine i CrnojGori, gdje su postrojbe iz sastavaII. crnogorskog udarnog korpusa, učijem je sastavu djelovala i 29. hercegovačkadivizija, uspjele ovladatinajvećim dijelom tog prostora izuzevsamog Nevesinja. Time je taj gradićpostao drugi bočni stup u njemačkimplanovima obrane Mostara.U prvoj fazi, odnosno od početkastudenoga do druge polovice prosinca1944., područje jugozapadno odŠirokog Brijega bilo je granicom zonaodgovornosti dvaju partizanskih korpusa:VIII. dalmatinskog 1 i II. crnogorskogudarnog korpusa. U tomrazdoblju širi prostor Širokog Brijegasu, s juga i jugozapada, opsjedale 10.i 12. brigada iz sastava 29. hercegovačkedivizije. Istodobno, postrojbeiz sastava 9. divizije VIII. dalmatinskogkorpusa, ojačane Zapadnohercegovačkimpartizanskim odredom 2 ,Oni su sve znali i pokretali: Tito, Kardelj, Bakarić i Rankovićpokušavale su ograničenim snagamaiz pravca Posušja i Gruda znatnijeugroziti Široki Brijeg.Sama činjenica da su se ispredŠirokog Brijega, sve do druge poloviceprosinca 1944., dodirivale zoneodgovornosti dvaju partizanskih korpusa,govori u prilog tezi da ŠirokiBrijeg u toj fazi još uvijek nije bio odprioritetnog značaja za partizanskiVrhovni štab.Do djelomične promjene dolaziu drugoj polovici prosinca. Nakonšto je glavnina snaga iz sastava VIII.dalmatinskog korpusa, pod zapovjedništvomgenerala Petra Drapšina,uspjela ovladati širim područjemKnina, došlo je i do određenih promjenazona odgovornosti partizanskihpostrojbi i u zapadnoj Hercegovini.Na temelju zapovjedi Vrhovnogštaba 10. i 12. brigada iz sastava 29.hercegovačke divizije u tim trenutcimabivaju razmještene u istočnidio Hercegovine, a njihova mjesta,sve od rijeke Neretve, popunjavajupostrojbe iz sastava 9. dalmatinskedivizije 3 .Izmjena zona odgovornosti crnogorskogi dalmatinskog partizan-S2011.1p1Osmi dalmatinski korpus formiran je 7. listopada 1943. od 9., 19., 20. i 26 divizije te 12. partizanskog odreda. Djelovaoje u Dalmaciji, dijelu Like i zapadnoj Bosni. Od 1. studenoga do 9. prosinca 1944. korpus je uspio ovladati Dalmacijom.Početkom veljače 1945. tri njegove divizije sudjelovale su u Mostarskoj operaciji. Za ratne pothvate JosipBroz Tito je 8. korpus dva puta pohvaljivao. Početkom ožujka 1945. taj je korpus ušao u sastav 4. armije. Postrojbeiz sastava ovog korpusa uspjele su u završnim ratnim operacijama ovladati Likom, Primorjem, Istrom i Trstom. Uzoni odgovornosti ovog korpusa dogodili su se mnogi zločini nad civilnim pučanstvom, a najpoznatiji među njima susvakako zločini na Širokom Brijegu, Kočevskom Rogu i Mariboru. Zapovjednik korpusa u vrijeme Mostarske operacijebio je general-major Petar Drapšin (Srbin iz Bečeja), a politički komesar Boško Šiljegović (Srbin iz Prijedora).2Prvi zapovjednik Zapadnohercegovačkog partizanskog odreda bio je Martin Čule iz Čula kod Mostara, zamjenik AzizKudra iz Čapljine, politički komesar Marijan Primorac s Bijače kod Ljubuškog, zamjenik komesara Donko Vrankić izTrebižata, načelnik štaba Smajil Ćemalović iz Mostara i načelnik sanitetske službe Ljubo Grlušić. (Jure Galić, Vrijemei ljudi, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2005., str. 334.)3Deveta dalmatinska divizija formirana je 13. veljače 1943. u Imotskom. U njezin sastav ušle su 3., 4., i 5. dalmatinskabrigada. Sudjelovala je u bitci na Neretvi. Rasformirana je 12. travnja, a ponovo formirana 8. rujna 1943. od 1. i 3.,a nešto kasnije i 4. dalmatinske brigade te 2. dalmatinske brigade. Od 1. studenoga 1944. dijelovi ove divizije vršestalne operacije u zapadnom dijelu Hercegovine te konstantno pritišću Široki Brijeg. U operaciji »Bura« dijelovi postrojbiiz sastava ove divizije odbačeni su prema Vrgorcu. Zapovjednik divizije u vrijeme opsade Širokog Brijega bio jepotpukovnik Ljubo Truta, načelnik štaba Ilija Radaković, a politički komesar Andro Kovačević.38
skog korpusa sam je po sebi vrlodragocjen podatak koji pokazujeizravnu involviranost partizanskogVrhovnog štaba i u ovoj fazi vojnihoperacija u Hercegovini, što nikakonije zanemariva podrobnost kada sepokušava raščlaniti kasniji kontekstdogađaja, kao i okolnosti u kojima suzločini počinjeni.Stanje na bojišnici u Hercegoviniostalo je više-manje nepromijenjenosve do konca siječnja 1945.Odnos partizana prema lokalnomcivilnom pučanstvu kao i katoličkomsvećenstvu utom je razdobljubio prividno tolerantan.U tom jerazdoblju stradaosamo jedan franjevac.Riječ je ofra Križanu Galiću,ubijenom 30.listopada 1944.Tijekom rata komunisti se nisuuspjeli ukorijeniti u zapadnojHercegovini. Veći broj pristalicadobivaju tek kad su zaposjeli tapodručja.tijekom napada12. hercegovačkebrigade 4 na nebranjenu župnu kućuu Međugorju. Međutim, to nipoštone znači da su u ovom razdobljučlanovi terenskih i represivnih tijelaKPJ i partizanskog pokreta u Hercegovinisjedili prekriženih ruku. Natemelju proučavanja arhivskih dokumenatai svjedočenja tadašnjih partijskihčelnika dolazi se do zaključkada su temeljne partizanske aktivnostiu ovom razdoblju bile poglavitoorganizacijsko-pripremne prirode tevođenja aktivnosti iz domene specijalnogratovanja.Komunističke ćelije na prostoruzapadne HercegovineKomunistički pokret u zapadnojHercegovini bio je velika nepoznanicasve do druge polovice 1944. Istina,u Mostaru je čitavo vrijeme ratailegalno djelovala dosta snažna organizacijaKPJ. Međutim, broj Hrvatauključenih u radove partijske ćelijebio je doistazanemariv pa stogai njezin utjecajna procese unutarhrvatskog narodanije imao nekogznačajnijeg odjeka.Na rubnimprostorima zapadne Hercegovine utajnosti su djelovale dvije manje partijskeorganizacije. Ona starija i dostabrojnija djelovala je još prije ratau Bijači 5 i Ljubuškom. U prvoj faziova je organizacija u potpunosti bilaokrenuta prema Dalmaciji da bi tekkoncem 1944. došla pod značajnijiutjecaj Oblasnog komiteta KPJ zaHercegovinu. Slična je situacija bilai s partijskom ćelijom koja je uspostavljenau Viru kod Posušja, iz kojeje 1944. nastala Zavelimska partizanskačeta. 6U sastavu partizanskih postrojbikoje su djelovale u istočnom dijeluHercegovine i Dalmaciji nalazio sei određen broj Hrvata iz zapadneHercegovine. Od istaknutijih međunjima, na inicijativu Oblasnog komitetaKPJ za Hercegovinu, početkom1944. utemeljen je i prvi Okružnipartijski komitet za zapadnu Hercegovinu.7 Međutim, djelovanje ovogpartijskog tijela, u prvoj fazi, uopćenije bilo vezano za prostor Hercegovine.Tijekom najvećeg dijela 1944.djelovali su isključivo u zabiokovskim,dalmatinskim selima.Vojnički i politički utjecaj tihskupina na procese i događaje u zapadnojHercegovini bio je potpunozanemariv. Međutim, iznenadniupadi na rubna područja zapadneHercegovine, likvidacije političkihneistomišljenika, pljačke, a naročitoobavještajni i protuobavještajni rad,kao i vrbovanje suradnika, bile sutemeljne aktivnosti ove skupine komunistasve do početka studenoga1944.Razvoj partizanske vojne vlasti napodručju zapadne HercegovinePočetkom studenoga 1944., kadaje dio zapadne Hercegovine, odnosnoIstraživanja412. hercegovačka brigada formirana je 22. studenoga 1943. Djelovala je u sastavu 29. hercegovačke divizije i najvećimje dijelom bila popunjena ljudstvom iz istočnog dijela Hercegovine. Sudjelovala je u ovladavanju Bilećom, Dubrovnikom,Metkovićem, Čapljinom i Čitlukom. Tijekom studenoga i prosinca 1944. s juga je opsjedala Široki Brijeg. Do 25.studenoga 1944. brigadom je zapovijedao Milinko Okiljević, a nakon toga major Ljubo Mijanović i njegov zamjenikOmer Mrgan. Dužnost političkog komesara do 12. prosinca 1944. obnašao je Jozo Bakrač, a kasnije major Petar Mišeljić.Obavještajni oficiri bili su Milan Spremo i Aleksandar Zelenović, a opunomoćenik OZN-e Branko-Brana Popadić.Zapovjednici bataljuna bili su Petar Mandić, Vlado Kapor, Luka Anđelić i Borko Čavaljuga. (Komnenović – Kreso, Monografija29. hercegovačke divizije, Beograd, 1979., str. 582.– 584.)5Začetnik komunističke ideje u Bijači bio je povratnik iz Belgije Jure Galić-Veliki a njegovi najbliži suradnici bili su IvanPrimorac-Škopo, Marijan Primorac Škopić i Jure Galić. (Jure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 5.)6Zavelimska partizanska četa osnovana je 13. srpnja 1944. Zapovjednik joj je bio bivši oružnički časnik Božo Milas, anjegov zamjenik Jozo Lovrić. Političkim komesarom čete imenovan je Andrija Milas, a njegovim zamjenikom DaneRimac. Četa je brojala oko 60 boraca. U početku je djelovala u sastavu Imotskog partizanskog odreda, a nešto kasnijeu sastavu Treće dalmatinske brigade. (Jure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 321.)7Sekretar Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu bio je Mato Markotić iz Graba, a članovi Mladen Knežević izTrebinja, Franjo Budimir iz Vira, Marko Šoljić iz Širokog Brijega, Halid Mesihović iz Ljubuškog, Pero Jelčić iz Počitelja iJure Galić s Bijače. (Jure Galić, Vrijeme i ljudi, str. 334.)S2011.1p39