Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
1.<br />
Najljepša djevojka Genove radi u Baru sa zrcalima. Nosi<br />
istu urednu odjeću kao i sve ostale djevojke koje tamo rade.<br />
Ima momka koji je tu i tamo posjeti na poslu. On gelira<br />
kosu i nosi majicu bez rukava s natpisom SOHO. Seljačina.<br />
Katkad vidim u zrcalu kako se kriomice ljube iza pregrade<br />
gdje priređuje sitne poslastice koje poslužuje uz piće.<br />
Jutros sam u blizini Via della Maddalena vidio čovjeka<br />
kojega su pokrali. „Al ladro!“ vikao je. „Al ladro!“ Neki dječarac<br />
pobjegao je iza ugla. Čovjek je potrčao za njim. Nosio<br />
je bijelu košulju bez rukava, imao je veliku glavu i debeo<br />
trbuh. Djelovao mi je kao poštenjačina koji je od mladih<br />
dana naučio rintati za bijednu plaću. Dječarac je pobjegao<br />
gore prema Via Garibaldi, protrčao pokraj sunčanog sata i<br />
otuda se zaletio po stubama Salita San Francesco. Opljačkani<br />
debeljko nije imao nikakve šanse da ga stigne.<br />
Poslije sam otišao na piće na Piazzu delle Erbe. To je<br />
posebno mjesto gdje se večer pojavi sama od sebe a da ja<br />
ne moram mrdnuti malim prstom. Narančasti stolići su<br />
inventar Bara Berto, najstarijeg kafića na trgu poznatog po<br />
aperitivima. Bijeli stolići dio su bezimenog restorana gdje je<br />
nemoguće dobiti mjesto bez prethodne rezervacije. Ostali<br />
kafići imaju crvene i žute stoliće, a iza, nešto malo niže, još<br />
je jedna terasa. Mogu potražiti nazive ako želiš. Sjedio sam<br />
za plavim stolićem, na višem dijelu trga s pogledom na terasu<br />
Bara Berto. Ti plavi stolići pripadaju kafiću Threegaio;<br />
otvorila su ga bila tri homoseksualca koji ni nakon mnogih<br />
noći provedenih u razmišljanju nisu mogli smisliti nikakav<br />
bolji naziv. Pio sam Vermentino iz Golfo del Tigullio.<br />
11
Change language