Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
zapešće joj je bilo ružičasto od joda. I na lijevoj nozi i stopalu<br />
vidjela su se ružičasta mjesta. Poslije sam je, na svoje veliko<br />
olakšanje, vidio kako radi u finoj konobarskoj odjeći. Bijela<br />
košuljica bila je kratkih rukava, tako da je svatko mogao<br />
vidjeti zavoje i crvenkasta mjesta na ruci. Na nogama joj<br />
se ništa nije vidjelo jer je nosila crne hlače. Ali nogavicu je<br />
zavrnula do gležnja, vjerojatno joj je rub iritirao ranu na stopalu<br />
koja se jasno vidjela kroz otvorene cipele. Zatvorene bi<br />
joj nanosile previše boli, to sam pouzdano znao. Naručivao<br />
sam piće za pićem i svaki put sam je htio pitati što joj se<br />
dogodilo i je li sve u redu. Ali nisam se usudio. Bilo me je<br />
strah da moja pitanja ne shvati pogrešno. Bilo me je strah<br />
da će pomisliti na svog visokog frajera s gelom u kosi, na tu<br />
seljačinu, premda ga te večeri nisam vidio s njom.<br />
Ali zato sam vidio kako se pozdravljaju dobri prijatelji.<br />
Zamisli: ti si debeljko u tamnoplavoj polo majici. Nosiš<br />
sunčane naočale na čelu. Dašćući i stenjući penješ se na<br />
terasu. S vidljivom mrzovoljom sjedaš za slobodan stolić<br />
dok istodobno uzimaš mobilni telefon iz džepa hlača. Dolazi<br />
konobarica i pita te što želiš popiti. Pitanje se moglo<br />
očekivati, ali ipak ti smeta. Gledaš ukoso prema dolje i<br />
zamišljaš sva moguća pića na svijetu. Jedno ti je odvratnije<br />
od drugog. Na kraju, uz odmahivanje rukom, naručuješ<br />
campari sodu. To naručuješ tako da je svima na terasi jasno<br />
da znaš kako moraš nešto naručiti pa da, eto, zato naručuješ<br />
upravo campari sodu. Potom odmah nastavljaš petljati s<br />
mobilnim telefonom i opet dašćeš i stenješ, što znači „vrlo<br />
sam važan i zato me svi gnjave, a ovo je stvarno govno, taj<br />
telefon, da sam ga ja radio, puno bih ga bolje napravio, ali<br />
20
Change language