Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Postoje i žene kojima kurac viri iz očiju. Takoreći. Najčešće<br />
su premlade za svoje godine. Kroz jeftinu čipku vide im<br />
se iskvarcani, u teretani odnjegovani mišići. Suha je i žilava.<br />
Oblači se kao raspakirana mumija, kao žena neodređene<br />
dobi u kasnim četrdesetim, kratke crne kose i svaki dan<br />
u sve kraćim suknjicama, koja s tajanstvenim osmijehom<br />
nekoliko puta dnevno svrati do radnje s nakitom <strong>La</strong>ure<br />
Sciunnach u ulici Salita Pollaiuoli, preko puta Bara sa zrcalima,<br />
jer tamo radi istetovirani Bibi, savršeni donžuan koji<br />
svojom nezainteresiranošću obara žene s nogu. Ružna je,<br />
ali šeće ulicom kao da si je ugurala dva vibratora odjednom<br />
prije nego što je za sobom zatvorila vrata. Zacijelo nikada ne<br />
povuče zasun kada se noću pijana vrati kući. Ona je poput<br />
gladne ključanice kroz koju želi da je potajno promatraju.<br />
Zašto je jednom konačno netko ne siluje, k vragu. Vlažna<br />
od požude prijavila bi slučaj dvostruko mlađem zbunjenom<br />
karabinjeru u sjajnim čizmama, u sjajnim, sjajnim čizmama.<br />
A i nije baš tako jako ružna. Pokušavam joj uhvatiti pogled.<br />
Nekoliko puta dnevno pokušavam joj uhvatiti pogled s terase<br />
Bara sa zrcalima.<br />
Na terasi Doge Caféa na Piazzi Matteotti vidio sam djevojku<br />
koja je na sebi naslikala djevojku. Kleopatra iza svoje<br />
mrtvačke maske. Ili možda netko posve drugi iza Kleopatrine<br />
maske, to će znati samo onaj tko se ujutro probudi<br />
pokraj nje, u nevjerici protrlja oči i upusti se u naporan<br />
proces rekonstrukcije prošle noći pokušavajući dokučiti tko<br />
bi mogla biti ta blijeda, nepoznata djevojka koja se tako<br />
prirodno ugnijezdila u njegovu postelju. A sjećanje mu se<br />
vrati tek kad cura iziđe iz kupaonice, nakon što je tamo pro-<br />
26
Change language