Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ižljivo. Bio je to naš rastanak. Onda sam dograbio vreću<br />
za smeće i navukao je preko noge pazeći da ne dodirnem<br />
svježe opranu kožu i da ne ostavim trag. Svezao sam čvrst<br />
čvor, obukao se, izišao i bacio vreću u kontejner sa šutom.<br />
Osjećao sam se otužno.<br />
8.<br />
Come si deve. Ako postoji neki koncept koji karakterizira i<br />
objedinjuje Italiju, ukoliko kao takva uopće postoji, onda je<br />
to samo životna filozofija da sve treba biti onako kako bi trebalo<br />
biti. Naravno da svatko o tome ima različito mišljenje,<br />
o tome kako bi trebalo biti, a svi se slažu da bi trebalo biti<br />
onako kako treba, ne toliko zbog toga što bi to bilo dobro,<br />
nego zato što je jednostavno uvijek bilo tako. Najbolji primjer<br />
je hrana. Svaka regija, svaka općina, svaki grad, svaka<br />
četvrt ima različite pojmove o tome kakvoga okusa moraju<br />
biti spaghetti al ragù. Čak mu daju i različite nazive. Ali svi<br />
se slažu da mora imati okus kakav je oduvijek imao. Kreativnost<br />
kuhara nimalo se ne cijeni. Kuhar, isto kao postolar,<br />
mora biti zanatlija, a ne umjetnik. Najbolji kuhar, isto kao<br />
postolar, nije onaj koji ti priređuje iznenađenja. Zato se u<br />
Italiji uvijek tako dobro jede. I zato imaju tako dobre cipele.<br />
A takav je i cijeli život u Italiji, od kolijevke pa do groba.<br />
Rodit ćeš se, odrasti, oženiti se i otići od kuće, dobit ćeš<br />
djecu koja će otići od kuće kada se požene i poudaju i onda<br />
ćeš umrijeti. Ići ćeš na misu za Božić i jest ćeš pečenog janjca<br />
za Uskrs. U kolovozu ćeš ići na more. Svi veliki talijanski<br />
gradovi opuste u kolovozu. Sve trgovine su zatvorene. U<br />
33
Change language