Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
dihotomija više nije validna, premda se bojim da će jednostavnost<br />
tog modela zauvijek zadržati svoju privlačnost.<br />
Naravno da ima lijepih djevojaka. Nije u tome problem.<br />
Poželio bi ih pažljivo nacrtati olovkom. Poželio bi samim<br />
vrhovima prstiju kliziti preko njihovih glatkih pregiba. Poželio<br />
bi jezikom pravog sladokusca na trenutak dotaknuti<br />
savršenu ravnotežu oblina, linija, oblika i volumena. A još<br />
bi više poželio da se jednostavno razodjenu i da ne moraš<br />
činiti ništa. Neka budu krajnje sugestivne ili nedvosmisleno<br />
izložene, poput fotografije koju ćeš sa zadovoljstvom<br />
pohraniti u računalo.<br />
Takve djevojke izgledaju kao da ih je nacrtao Milo Manara;<br />
hijeroglifi obećanja. Nikada ne stoje a da ne poziraju,<br />
no uopće ne trebaju pozirati, jer zadovoljavaju sve uvjete<br />
već ako samo stoje. Nikad ih nećeš moći doista pomirisati,<br />
nikad se iz šale nećeš moći poigrati s grudicom celulita ili<br />
polizati kiseli znoj ispod pazuha, pa bilo to samo zato što<br />
su izmišljene i upravo tako nacrtane. Uvijek odišu nekakvom<br />
umjetnom nedužnošću, nekakvim oh là là stilom.<br />
Da, katkad se zateknu u vojarni bez gaćica, ali to je samo<br />
zato što ih vojnici slučajno otmu upravo u trenutku kada se<br />
presvlače. Takve scene se viđaju. Ali nikad ti neće bez gaćica<br />
pozvoniti na vrata i zamoliti te da ti ga izdrkaju na kiši jer to<br />
još nikada nisu napravile. Nikad neće bez prethodne najave<br />
sjesti na tvoj srebrni svijećnjak i poslije polizati ostatke prije<br />
nego što bez riječi odu kući.<br />
Nedavno sam uz Il Secolo XIX dobio besplatan prilog<br />
s poznatim TV ličnostima pun fotografija pravih Manara-djevojaka<br />
koje na sebi nisu imale ništa do skromnih bi-<br />
24
Change language