Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
azloga nije djelovalo kao idealan početak novoga života.<br />
Možda bih trebao nazvati policiju. A možda ipak ne. Vratio<br />
sam nogu gdje sam je bio i našao te otišao na spavanje.<br />
Trgnuo sam se iz sna kupajući se u znoju. Kako sam<br />
mogao biti tako glup! Naravno da sam uvijek mogao reći<br />
kako zbog osobnih razloga – koji bi, uostalom, većini bili<br />
lako shvatljivi – nisam htio imati nikakve veze s odsječenom<br />
ženskom nogom, na koju sam slučajno naišao u javnom<br />
prostoru, ali stajao sam tamo i držao je u svojim rukama.<br />
Ma što to govorim, čak sam je dva puta opipavao prstima.<br />
Svojim naivnim, ljetnim, znojnim ručicama. Zar nikad nisam<br />
čuo za otiske prstiju? Ili za tragove DNK-a? A kada ta<br />
noga privuče pozornost karabinjera – što će se, objektivno<br />
uzevši, prije ili kasnije vrlo vjerojatno dogoditi – hoće li je<br />
oni ignorirati kao tko zna koju po redu otpiljenu žensku<br />
nogu nađenu u jednoj od uličica, ili će ih možda ipak znatiželja<br />
potaknuti da pokušaju dobiti odgovore na pitanja<br />
kome je ta noga pripadala, tko je izvršio amputaciju i je li se<br />
to dogodilo uz pristanak zakonske vlasnice? Hoće li, kada<br />
ta znatiželja pusti korijene, provesti možda i malu istragu?<br />
I nije li logično da se usto raspitaju i u susjedstvu? Probudi<br />
se, glupane!<br />
No to si nisam morao reći. Bio sam već potpuno razbuđen.<br />
Dapače, već sam se oblačio. Još je bila noć. Bio je<br />
mrak. Na ulici nije bilo nikoga. Morao sam požuriti. Noga<br />
je još bila tamo. Nisam imao detaljan plan, ali za početak<br />
mi se činilo pametno da corpus delicti uklonim iz javnog<br />
prostora. Ponio sam nogu kući i naslonio je uz unutrašnju<br />
stjenku Ikeina ormara u spavaćoj sobi.<br />
16
Change language