Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
pjegicama, plesanju i o flasterima na ranama koje još uvijek<br />
nisu posve zarasle. Fascinantno. To djeluje kao neko ukazanje.<br />
Pravo Božje čudo. Magija bajkovite harmonije između<br />
djetešca i dobre vile. Najljepša djevojka Genove trebala bi<br />
biti nedohvatljiva poput odsjaja slike koji primijetiš u zrcalu,<br />
ali pred mojim očima pretvarala se u cvijet dirljive otvorenosti.<br />
A ona ju je promatrala s osmijehom talijanske bake koja<br />
smatra samo po sebi razumljivim da konobarice obožavaju<br />
njenu unučicu. Odlučio sam joj se obratiti.<br />
Volim govoriti talijanski. Ne govorim dobro, ali to vrlo<br />
rado činim, što, po mome mišljenju, točno odgovara definiciji<br />
pojma „amater“. Kad mi krene, barem kako se to<br />
meni čini, imam osjećaj kao da plivam po valovima toploga<br />
mora. Plutam u ritmu kratkih i dugih slogova. Istežem se u<br />
dugačkim, svijetlim samoglasnicima da bih se potom veselo<br />
dao u sprint, nestašno se praćakajući uz izazovni staccato<br />
suglasnika. Zaronim u kakvu zahtjevnu konstrukciju pri<br />
čemu znam da ću prije ili kasnije morati upotrijebiti neki<br />
konjunktiv, pa izronim na površinu hvatajući dah. Nije važno<br />
o čemu je riječ i je li uopće riječ o nečemu. To je igra.<br />
Ne moram plivati prema nekom cilju, samo plivanje već je<br />
dovoljno lijepo.<br />
Premda volim talijanski i premda se trudim da ga naučim,<br />
kao jezik ga ne shvaćam posve ozbiljno. To je jezik za<br />
djecu, ima okus riže na mlijeku s cimetom. Idealan je za<br />
mjesec dana na moru s obitelji u kolovozu, kada je svijet vrlo<br />
pregledan i kada se može podijeliti u jednostavne kategorije<br />
poput bello i brutto, buono i schifoso, libero i occupato, pranzo<br />
i cena. Taj jezik izvrsno odgovara svojoj svrsi kada cijeli dan<br />
36
Change language