Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Debele žene same po sebi nisu nikakav problem,<br />
pogotovo ako su plavuše. Nemoj me krivo shvatiti. Podosta<br />
njih ostalo mi je ujutro na doručku, pljuni mi u lice ako<br />
lažem. Jebu se k‘o štuke. Najbolji seks je seks s debelim<br />
komadima, prijatelju, vjeruj mi. Ako im se hoće. Ako im se<br />
neće, onda su jad i bijeda. No uglavnom im se hoće. Srede<br />
te u krevetu kao šest pornića odjednom. Neće fotogenično<br />
ležati i čekati da možda nešto počneš pod utjecajem svoga<br />
neupitnog libida, jahat će na tebi do besvijesti potpuno<br />
uvjerene da moraju učiniti nešto posebno kako bi ih se promatralo<br />
kao žene.<br />
Postoje samo dvije vrste djevojaka: one koje shvaćaju, i<br />
one koje pričaju. One koje igraju igru shvaćajući da se moraju<br />
pretvoriti u određenu vrstu žene kako bi se mogle igrati,<br />
i one koje se posve svjesno diskvalificiraju zbog zablude<br />
kako nije riječ o igri, već o nečemu drugom. To je istina,<br />
prijatelju. I ja sam je otkrio. Igra je već dovoljno složena i<br />
zato odustani od dodatnih detalja i komplikacija. Znaš da<br />
sam u pravu. I nisam nikakav seksist ili rasist. Za crnkinje,<br />
što se mene tiče, vrijede potpuno ista pravila.<br />
Idealne žene su muškarci. Da bi od sebe napravili poželjnu<br />
ženu, moraju pretjerivati. Kao parodija poželjne žene,<br />
transformiraju se u lutke na napuhavanje sa sisama i natečenim<br />
tijelima, i upravo to je seksi. Točno znaju za što služe:<br />
samo što takve žene ne postoje. Premda sam ih znao vidjeti,<br />
po noći u luci, uz cestu kod izlaza na Sopraelevati. A poslije<br />
sam vidio još dvije kod željezničkog kolodvora Piazza Principe.<br />
No zaboravio sam gdje, pa ih poslije više nisam mogao<br />
naći, ni tamo ni u luci. Možda sam dolazio u krivo vrijeme.<br />
28
Change language