Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
im je zgrada lijepa, svaki trg zanimljiv i svaki dućančić presladak.<br />
Znoj im se slijeva s čela. Misle da se snalaze, ali sumnjičavi<br />
su kad ne treba, a ne uviđaju kada je doista opasno.<br />
U Genovi su bespomoćniji nego drugdje. Dok se nevoljko<br />
kreću labirintom, na licima im se ocrtavaju neshvaćanje i<br />
nesigurnost. Volim ih. Oni su moja braća. Osjećam se jako<br />
povezan s njima.<br />
Ali ja želim biti dio ovoga svijeta. Želim živjeti u labirintu<br />
kao sretno čudovište, zajedno s tisućama drugih sretnih<br />
čudovišta. Želim se smjestiti u gradsku utrobu. Želim<br />
razumjeti škrgut starih zgrada. Izišao sam i prešavši Vico<br />
Vegetti i Via San Bernardo, sišao sam uz smetlište i Piazzu<br />
Venerosa te se uputio prema Via Canneto il Lungo u kupovinu<br />
u Di per Di. Kupio sam deterdžent za pranje rublja,<br />
grisine i bocu vina. A onda sam se istim putem vratio kući.<br />
No sada sam slučajno nosio vrećicu iz samoposluge Di per<br />
Di. Ta vrećica bila je moj greencard, moja boravišna dozvola,<br />
moj azil. Svatko je na meni mogao vidjeti da sam prihvaćen.<br />
Svatko je na meni mogao vidjeti da ovdje živim. Jedva da<br />
sam znao reći „prego“ i „grazie“, ali kad pokažem vrećicu<br />
iz samoposluge, nitko me neće moći smatrati strancem. Na<br />
kiosku sam kupio Il Secolo XIX, lokalne đenovske novine.<br />
Odlučio sam ih čitati svaki dan. Ponosno sam ih gurnuo<br />
pod ruku, pri čemu sam dobro pazio da budu tako savijene<br />
da svatko može vidjeti da je riječ o Il Secolu.<br />
Kad sam došao kući, razgledao sam vanjske zidove.<br />
Živim u prizemlju visokog palazza u uskoj uličici što se<br />
strmo penje uzbrdo. „Prizemlje“ je vrlo relativan pojam u<br />
uličici s tolikom visinskom razlikom. Desno od mog ulaza<br />
18
Change language