Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
vela nekoliko sati restaurirajući svoju fasadu. Takve žene su<br />
skupe. Ne trebaju im samo teglice i tubice već i dizajnerska<br />
odjeća za svaki sat u danu, prema trenutačnoj modi, i hrpa<br />
cipela, naročito hrpa cipela. A sve te krpice i sve te cipele<br />
kupuju samo zato da bi ih mogle skinuti. No da bi postigle<br />
taj cilj, moraju biti skupe, to je svakome jasno. Svako jutro<br />
ona se pretvara u ženu koja izgleda upravo onako kako ona<br />
misli da bi jedna žena trebala izgledati. Kako misli da ja<br />
želim da izgleda. Nije uopće važno znade li što ja želim.<br />
Važno je da se trudi udovoljiti svojoj predodžbi o tome kako<br />
ju ja zamišljam.<br />
Najgore su debele Amerikanke koje su pogrešno shvatile<br />
da je inteligencija važnija od vanjštine. Doista glup koncept.<br />
Govore polaganim, razumljivim engleskim o zakonima o<br />
imigraciji. I ona je sjedila na terasi Doge Caféa ispred Duždeve<br />
palače, no tamo joj uopće nije bilo mjesto. Sa sisama<br />
poput ispuhanih balona u laganoj ljetnoj haljinici što podsjeća<br />
na kakav predratni šator, nije imala prava pričati ni<br />
o čemu. Trebala bi se povući u zamračenu dnevnu sobu<br />
u Ohiju, sjesti za svoje računalo i drhtavim prstima pod<br />
pseudonimom FaTgIrL pisati postove na internetskim forumima<br />
za žene sa suicidalnim mislima. Došla bi u obzir za<br />
postnatalni abortus. Već sama činjenica što je postojala bila<br />
je dovoljna strašna. To što se nije stidjela, što je mirne duše<br />
nagrđivala i vrijeđala eleganciju đenovske Piazze Matteotti,<br />
Ligurije i cijele Italije svojom pontifikalnom nazočnošću te<br />
što je usto još i smatrala kako ima pravo da je se promatra<br />
kao ljudsko biće umjesto kao ružnu, debelu ženu, bilo je<br />
zaista degutantno.<br />
27
Change language