Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
kinija. U intervjuima objavljenima uz fotografije izjavljuju<br />
stvari poput „Volim muškarce koji su iskreni“, „Moja kći<br />
mi je najvažnija u životu“, „Nikad ne bih dijelila postelju s<br />
nekim ako ne osjećam pravu ljubav“ i „U mome srcu uvijek<br />
postoji mjesto za Boga“. Mislim, onda bih radije neku ružnu<br />
djevojku. Njima je barem jasno da se trebaju malo potruditi.<br />
Ili lijepu, ali bez intervjua. Za Boga miloga. Ili samo bez<br />
bikinija, i po mogućnosti na fotografiji.<br />
Pred San Lorenzom vidio sam jednu turistkinju s njenim<br />
momkom turistom. On je imao fotoaparat, ona je imala<br />
ružičaste štikle, žutu torbicu i sablažnjivu traper-haljinicu.<br />
Odmah mi je bilo jasno da su Rusi. Provjerio sam za svaki<br />
slučaj, prijatelju, da ti ne bih pružio pogrešnu informaciju.<br />
Govorili su ruski. On ju je htio fotografirati ispred katedrale.<br />
Ona se bunila. Danas ne izgleda dobro. No kad je<br />
on ipak dohvatio fotoaparat kako bi je ovjekovječio, odmah<br />
je srednjim prstom dotakla donju usnu i dlan druge ruke<br />
namjestila ispod pupka. Napravili su desetke fotografija,<br />
kod jednog lava, kod drugog lava, pred velikim vratima,<br />
na stepenicama uz toranj i tako dalje. Za svaku fotografiju<br />
zauzela je neku pozu iz pornografskih časopisa. Nije bila<br />
naročito lijepa. Djelovala je više prostački nego zavodljivo.<br />
Dosađivala se, ali dobro je znala da mora nešto učiniti kako<br />
bi ispala seksi. Promatrao sam je bez daha. U njezinim pozama<br />
nije bilo nimalo šale ili veselja. Nikakve strasti u očima.<br />
Zanatski je svijala svoje tjelešce u klišeje poželjnosti prema<br />
predvidljivim željama fotografa i svih budućih promatrača<br />
koji će na internetu klikati njezine sličice. I upravo je to bilo<br />
neodoljivo seksi.<br />
25
Change language