Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Genovi cijeli mjesec jedva uspijevaš zadovoljiti osnovne životne<br />
potrebe. U centru rade samo dvije trafike, jedan kiosk<br />
s novinama i jedna vinarija. Ako imaš sreće. A moraš ih i<br />
naći. Turisti zbunjeno tumaraju uz spuštene roloe. Gradonačelnik<br />
apelira na zakonske mjere, s punim pravom, ali<br />
zaludu sve kada svi odlaze na more u kolovozu, a ne u lipnju<br />
ili srpnju, što bi bilo puno pametnije, zato što tada barem<br />
još ima mjesta na plažama i zato što su smještaj i razonoda<br />
dvostruko jeftiniji nego u kolovozu. Ali to nije come si deve.<br />
To je život po liturgijskom kalendaru godišnjih cikličkih<br />
obiteljskih fešti, obiteljskih izleta, rođendana, imendana,<br />
utakmica kod kuće i u gostima, kvalifikacija i finala. To je<br />
spirala koja nakon sedamdeset ili osamdeset zavoja završi s<br />
osmrtnicom na sivome crkvenom zidu, s tekstom i dizajnom<br />
poput svih drugih osmrtnica. S ponosom i zahvalnošću<br />
prisjećat će se bogatog i punog života koji je prošao isto<br />
kao i svi drugi životi, u istim ulicama, na istim trgovima, u<br />
istim kućama i na istim plažama, s doručkom u pola osam,<br />
pranzom u pol jedan i cenom u devet, sretnih trenutaka s<br />
djecom i unučadi koja će sve to isto tako proživjeti. Stanno<br />
tutti bene. Tutto a posto. Come si deve.<br />
Vidio sam jednu ženu koja je upravo takva. Viđam je<br />
svugdje, jer ona je uvijek na pravome mjestu u pravo vrijeme.<br />
Doručkuje u Caffè del Duomo na San Lorenzu. Ruča<br />
u baru Capitan Baliano na Piazzi Matteotti. Točno u šest<br />
dolazi u Bar sa zrcalima na aperitiv. Naruči čašu prosecca i<br />
onda ipak još jednu čašu prosecca. Uvijek tako kaže kada<br />
naruči: da će ipak naručiti još jednu čašu prosecca. Kao da<br />
je to nešto posebno. I nikad ne naruči treći prosecco. I to<br />
34
Change language