Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Gotovo svakoga dana sjedi na terasi Bara sa zrcalima.<br />
<strong>La</strong>gano pogrbljen bonvivan koji se ponaša premlado za svoje<br />
godine. Ima sijedu kosu i nosi kričave havajske košulje iz<br />
kartonskih kutija s nošenom robom ispod tezgi na tržnicama.<br />
Kada sjedne za stol sa svojim najlonskim vrećicama iz<br />
Di per Di, misliš da je neka skitnica. Ali kada sjedne, naruči<br />
mojito. Skitnice ne piju koktele. I uvijek ima neku priču.<br />
Tko god da ga pozdravi, bit će počašćen nekom nedvojbeno<br />
duhovitom anegdotom, svježe ubranom iz njegova bogatog<br />
svakodnevnog života. Smiješeći se pokazuje zube i u svoj<br />
monolog uvlači prisutne goste i konobarice. Na čelu nosi<br />
naočale koje bi mu trebale priskrbiti izgled starijeg intelektualca.<br />
No ja mu ne nasjedam. Ima rupe na cipelama. Oči<br />
su mu duboko usađene, obrazi upali, a oštre mu dlake na<br />
bradi izgledaju poput vlakana neoprana kupaonskog tepiha.<br />
Kolege skitnice koji se povlače po sivim kamenim pločama<br />
pozdravlja kratkim naklonom glave.<br />
„Pazi“, rekla je signora. „On je vrlo važan čovjek. Zove<br />
se Bernardo, Bernardo Massi. Bogat je.“ Značajno je zašutjela.<br />
„Jako bogat. Doduše, priča se da ga je žena napustila.<br />
No ja znam da u svakom slučaju ima svoj palazzo na Piazzi<br />
Corvetto.“ Kimnuo sam glavom kako bih dao do znanja da<br />
sam shvatio koliko je to važno. Pokušao sam ga bolje promotriti,<br />
ali za stolić između moga i njegova upravo su sjeli neki<br />
turisti. Lijepo su se raširili, s hrpom fotoaparata, ljepljivi<br />
od znoja. Proučavali su kartu. Prišla im je konobarica pa<br />
su naručili pivo i ledeni čaj. Konobarica ih je pitala žele li<br />
nešto pojesti. Ovdje vlada lijep običaj da se gosta uz aperitiv<br />
počasti sitnim poslasticama po želji. No turisti su postali<br />
38
Change language