Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
također uvijek napomene. „Nikada ne popijem tri prosecca<br />
kao aperitiv. Dva su dovoljna.“ Ona je u svakom smislu<br />
primjer prave Talijanke. Ne bih je mogao zamisliti ni u<br />
jednoj drugoj zemlji osim u Italiji. Toliko je come si deve<br />
da bi izvan Italije uvenula i odumrla poput kakva stabla<br />
presađena izvan specifične, strogo određene mikroklime<br />
svog prirodnog habitata. Subotom se na trgu dogovara s<br />
prijateljicom da točno u pravo vrijeme i točno pravoga dana<br />
i točno na pravo mjesto zajedno odu na pizzu. Na dogovor<br />
dolazi točno petnaest minuta kasnije, a njezina prijateljica<br />
dolazi točno petnaest minuta nakon nje. Onda slijedi<br />
uobičajeni ritual ispričavanja dame koja je zakasnila, što<br />
dama koja je manje zakasnila rezolutno odbija. Riječ je o<br />
duboko ukorijenjenom modelu koji se ponavlja točno u<br />
sekundu, svaki put, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu,<br />
iz generacije u generaciju.<br />
Dva dana tjedno provodi sa svojom unukom, poznatom<br />
crvenokosom divom od neke tri godine. Ime joj je Viola.<br />
Znam to jer je svi neprestano tako zovu. Pa i ona. Kad god<br />
djevojčica nešto napravi, bez obzira što, bilo da joj se penje u<br />
krilo, bilo da joj silazi s krila, bilo da kruži oko suncobrana,<br />
bilo da gura prst u njezin prosecco, ona kaže: „Viola, ne to<br />
raditi!“ Za aperitiv joj naručuje acqua frizzante sa slamkom<br />
uz porciju patatina – kako se to ono zove? Čips? Onda kaže:<br />
„Gle, Viola, aperitiv za Violu!“<br />
Najljepša djevojka Genove, koja radi u Baru sa zrcalima,<br />
potpuno je zaljubljena u Violu. Ljubi je, miluje njezine crvene<br />
uvojke, mazi je i brblja s njom o čipsu, o njenim novim<br />
cipelicama, o boji slamke, o golubovima, suncobranima,<br />
35
Change language