Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ovih razmjera izgledi da nekog dvaput sretneš jednaki nuli.<br />
No sada shvaćam da je istina potpuno suprotna. Ljudi se<br />
mogu izbjeći u pravocrtnom gradu s ravnim bulevarima i<br />
avenijama između kuće i ureda, ureda i teretane, teretane<br />
i samoposluživanja, samoposluživanja i kuće, polazišta i<br />
odredišta. Onaj tko zna kamo se žuri ne gleda ništa drugo<br />
i više ga se ne primjećuje. U pravocrtnom gradu ljudi su<br />
poput elektrona u bakrenoj žici, brzi, zamjenjivi i nevidljivi.<br />
Struja se može izmjeriti, ali individue se ne mogu vidjeti<br />
golim okom. A upravo se u labirintu ljudi sreću. Ne možeš<br />
pronaći nijedno mjesto. Ali kako se to događa svima, svi<br />
cijeli dan lutaju istim uličicama. Neki tuda lutaju cijeli svoj<br />
život. Ili još duže. Naravno da ću te vidjeti, prijatelju. Ne<br />
možeš dvaput naći isti trg ili dvaput proći istom uličicom,<br />
osim ako si upravo to htio izbjeći.<br />
5.<br />
Danas sam razmišljao o raznim vrstama djevojaka.<br />
Istina, neke žene ne pripadaju ni u jednu kategoriju. Kao<br />
na primjer djevojka iz Bara sa zrcalima. Ona nije načinjena<br />
od iste tvari kao druge djevojke: načinjena je od tvari od koje<br />
se sastoje osmjesi, uzbuđenje i ljetni dani. Ona treba postojati<br />
samo zato da bi me činila sretnim poput maloga djeteta<br />
i da mi u mislima dopusti da tiho plačem na njezinu nježnom<br />
ramenu. Nju, stoga, nećemo uzimati u obzir. Riječ je o<br />
djevojkama, a ne o nesvakidašnjem ukazanju jedne božice.<br />
Nekad sam mislio da postoje dvije vrste: lijepe i ružne.<br />
No najnoviji rezultati mojih istraživanja pokazali su da ta<br />
23
Change language