Ilja Leonard Pfeiffer - La Superba
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“… Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“. https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/ https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
Višestruko nagrađivan i hvaljen roman nove europske književne zvijezde
Napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“, roman La Superba nizozemskog autora Ilje Leonarda Pfeijffera na duhovit i domišljat način istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje.
Okarakteriziravši sam sebe kao „luksuznog imigranta“, želeći se na taj način razlikovati od „svih onih jadnika iz Maroka i Senegala koji su zalutali u te iste uličice maštajući o boljem životu i zajamčenom bogatstvu u Europi“, a koje vlasti „proganjaju kao štakore“, pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
https://www.vbz.hr/book/la-superba-mu/
https://www.vbz.hr/book/la-superba-tu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
„Ona mi je to rekla.“<br />
Oštro sam pogledao signoru.<br />
„Ursula mi je rekla da Bernardo Massi više nije sa svojom<br />
ženom. No svi znaju da je on vrlo važna osoba, da je jako<br />
bogat, mislim, iako se oblači kao skitnica. Ne smiješ gledati<br />
samo izvana. U Genovi je sve skrovito. Nemamo trgove s<br />
fontanama, nemamo palazze s blještavim pročeljima. Sve<br />
zlato i umjetnine skrivene su iza metrima debelih zidova od<br />
običnog sivog vapnenca. Pravi trgovac sprema ušteđevinu u<br />
čarapu i hoda u prnjama nadajući se milostinji. U Milanu<br />
i Rimu svatko se želi pokazati, fare bella figura, raskošno<br />
ističući svoj dobar ukus i bogatstvo. U Genovi svi znaju da<br />
to nije unosno. Naprotiv. Onaj tko se neprestano hvasta<br />
bogatstvom, ima puno previše prijatelja, kaže stara poslovica.<br />
Poslovica glasi malo drugačije, ali znaš što mislim.<br />
Znaš što mislim?“ Kucnula je prstom o moj panamski šešir<br />
na stolu. „Moraš se naučiti ponašati u ovom gradu. U ovoj<br />
porculanskoj špilji.“<br />
„Čini mi se da vidim samo vanjsku stranu“, rekao sam.<br />
Tek se tada konobarica okrenula. Pitala nas je želimo li još<br />
nešto pojesti. Pitala je to staloženo, nedodirljiva i ponosna,<br />
kao netko tko ima groficu u obitelji, kao sama mramorna<br />
kneginja, <strong>La</strong> <strong>Superba</strong>.<br />
10.<br />
Kad razmišljam o ovim bilješkama, prijatelju, i kad razmišljam<br />
kako ću ih jednoga dana pretočiti u roman što će ga u<br />
prvom licu pričati lik koji će, otrgnuvši se od mene, zatražiti<br />
41
Change language