glam063

Jedna od najvećih modnih ikona u povijesti
glazbe, muza mnogih legendarnih kreatora
i fotografa, žena koja je promijenila
poglede na ženstvenost i seksualnost,
osebujna, originalna, divlja i ekscentrična,
sve je to i mnogo više Grace Jones,
pjevačica koja ni u 70. godini ne prestaje intrigirati
i sablažnjavati javnost. U više od četiri de ­
setljeća na sceni utjecala je na modu kao malo
koja javna osoba: pjevačice Annie Len nox,
Lady Gaga i Rihanna samo su neke od glazbenih
diva koje je inspirirala. Iako je na pragu
osmog desetljeća, ova osebujna glaz benica i
um jetnica i dalje pjeva pa će u Hrvatskoj prvi
put nastupiti krajem kolovoza u pulskoj Areni.
Rođena je 19. svibnja 1948. na Jamajci, kao
jedno od sedmero djece Marjorie Williams i
Roberta Jonesa. Kada je Grace bila mala roditelji
su joj se odselili u Ameriku i brigu o djeci
prepustili baki Marjorie i njezinom suprugu.
Grace pamti kako je očuh bio izuzetno strog,
bila sklona. Njezina najvjernija publika ionako
su bili gay partijaneri koji su novi izgled
svoje ljubimice prihvatili s oduševljenjem.
Tada je otpočela njezina stvaralački najplodnija
faza čiji je vrhunac bio genijalan al ­
bum u produkciji Trevora Horna “Slave to the
rhythm” iz 1985.
No u privatnom životu došlo je do razlaza
s Goudeom koji joj je, osim osmišljavanja
omota albuma, režirao i sve videospotove.
Iz te veze Grace ima sina Paula, rođenog
1979., koji je dio njezina glazbenog tima,
a ima i uspješnu karijeru DJ-a. Paulo je otac
osmogodišnje Athine, unuke Grace Jones, ko ja
je za razliku od bake bijele puti, crvenokosa i
plavih očiju.
Egzotičnu pjevačicu obožavali su slavni
dizajneri: 1983. Karl Lagerfeld je za nju kreirao
samurajski kostim koji je nosila na dodjeli na ­
grada Grammy, plijenila je pažnju u kreacija ­
Djetinjstvo su joj obilježile Biblija i batine pa je potpuno podivljala kada je s 18 godina otišla sama živjeti
u New York: ludovala je po klubovima i eksperimentirala s drogom. I sama se čudi što je preživjela
no djed s majčine strane bio je glazbenik pa
mu je 2008. odala počast poznatom pjesmom
“Williams blood”.
Glazba je u njezinom životu oduvijek bila
prisutna, ali ona duhovna jer su Jonesi i Williamsi
bili aktivni u lokalnoj crkvi. U knjizi
pod nazivom “Nikada neću napisati autobiografiju”
objavljenoj 2015. Grace je otkrila da
su njezino djetinjstvo obilježile Biblija i batine.
Ništa se nije promijenilo ni kad se kao
13-go dišnjakinja s braćom i sestrama pridružila
roditeljima u mjestašcu blizu Syracuse, u
saveznoj državi New York. Naime, otac je
nakon neuspjelog pokušaja samoubojstva
otkrio vjeru te postao pastor Apostolske crkve
Isusa Krista. Mala Grace pohađala je crkvene
škole, a strogi vojnički odgoj utjecao je na njezine
radne navike. Voli reći kako je cijeli život
ostala disciplinirana i u svojoj subverzivnosti,
prvo kada se pobunila protiv roditeljskog od ­
goja, a kasnije u pristupu dekadentnoj zabavi,
ali i umjetničkom stvaralaštvu.
Kada se s 18 godina preselila u New York,
visoka i mršava - zbog čega su je u školi često
ismijavali - brzo je dobila ugovor s modnom
agencijom Wilhelmina. Tada počinju njezini
divlji dani, jer je jedva dočekala slobodu i osamostaljenje
nakon godina strogog kućnog
režima. Danas kaže da je taj prelazak bio toliko
ekstreman da se čudi kako je uopće sve
preživjela. Radila je kao go-go plesačica, pu ­
to vala s motociklističkom bandom Hells An ­
gels i eksperimentirala sa svim vrstama droge,
a omiljeni joj je bio LSD.
U Pariz se preselila 1970. i tada je započela
njezina ozbiljna manekenska karijera. S cimericama
Jerry Hall i Jessicom Lange poharala je
noćne klubove Pariza podjednako kao i modne
piste, a najbolje su se zabavljale u gay klubovima
gdje se Grace osjećala kao kod kuće. Kasnije
će podrška homoseksualne zajednice imati
ključnu ulogu i u njezinoj glazbenoj karijeri.
Plijenila je pažnju neobičnim izgledom i
visinom od 180 cm te je odmah upala u oči
kreatorima koji su obožavali egzotične modele:
Yvesu Saint Laurentu, Claudeu Montani,
Thierryju Mugleru, Isseyju Miyakeu i Kenzu.
Radila je s najslavnijim fotografima tog doba,
Helmutom Newtonom, Guyom Bordanom,
Robertom Mapplethorpeom i Hansom Feurerom,
a njezino je lice krasilo stranice Voguea i
Ellea. Uvijek je naglašavala - ja nisam moda, ja
sam stil - želeći napraviti razliku između nečega
što je prolazno i onoga što traje cijeli život.
Za njezin je privatni, ali i profesionalni ži ­
vot presudan bio susret s fotografom i grafičkim
magom Jeanom Paulom Goudeom
u njujorškom Studiju 54. Osim što su od 1977.
do 1984. bili u ljubavnom odnosu, Goude je
zaslužan za kreiranje imidža koji ju je proslavio
i izvan modnih pista. Njezin ras ko šan glas i
raspon od dvije i pol oktave te iskustvo koje je
stekla pjevajući u crkvenim zborovima nisu
mogli proći nezapaženo pa je Grace Jones
sklopila ugovor s izdavačkom kućom Island
records. S prvog albuma “Portfolio” iz 1977.
veliki hit je bila obrada kultne pjesme Edith
Piaf “La vie en rose” i Grace je postala - slavna.
No planetarnu popularnost donio joj je album
“Nightclubbing” iz 1981. Njezin partner Jean
Paul Goude odjenuo ju je tada u strogo muško
odijelo Giorgia Armanija, imala je vojni čki
kratku frizuru i taj imidž seksualne ambivalentnosti
i transeksualnosti bio je pun pogodak.
Iako je Grace bila ženstvena, Goude je ob ­
jasnio kako ju je želio oblikovati minimalistički
androgino po uzoru na njemački ekspresionizam
te lišiti viška šminke i nakita, čemu je
ma Jeana Paula Gaultiera, a godinama je sura ­
đivala i s Azzedineom Alaijom, kreatorom ro ­
đenim u Tunisu, kojem je bila jedna od najvećih
muza, kao i mnogim drugim umjetnicima.
U njujorškom Studiju 54 počelo je i njezino
prijateljstvo sa slikarom Andyjem Warholom,
a proslava 30. rođendana u tom klubu slovi
kao jedan od legendarnijih tuluma u povijesti.
Nezaboravna je i njezina suradnja sa slavnim
grafiti-majstorom Keithom Haringom koji je
načinio spektakularan kostim od svojeg platna
za njezin video “I’m not perfect, but I’m
perfect for you”, a grafitima je oslikao i Graceino
tijelo u filmu “Vamp” gdje glumi vampiricu.
Iako njezina filmska karijera možda nije
bila blistava kao glazbena ili modna, svi pamte
njezine uloge u filmu “Conan razarač” s
Arnoldom Schwarzeneggerom te pojavljivanje
uz Rogera Moorea kao Jamesa Bonda u filmu
“Pogled na ubojstvo”.
Posljednji studijski album “Hurricane” iz ­
dala je 2008., a kostime za turneju radila joj je
genijalna japanska umjetnica Eiko Ishioka,
dobitnica Oscara za kostimografiju u filmu
“Drakula” režisera Francesa Forda Coppole.
Ljubiteljica je i šešira, maski i svih vrsta pokrivala
za glavu, a njezin omiljeni klobučar Philip
Treacy za nju je kreirao neke od najmaštovitijih
komada.
106